FRANJEVAČKI SAMOSTAN U FOJNICI – MJESTO KOJE ČUVA TRAGOVE I LJUDE
Tokom višednevnog boravka u Fojnici jedno mjesto mi je postalo stalna tačka povratka – Franjevački samostan Duha Svetoga. Nisam ovdje dolazio samo jednom niti samo zbog obilaska. Vraćao sam se jer je to jedan od rijetkih prostora u kojem čovjek osjeti da istorija nije ostala iza stakla nego i dalje živi kroz ljude koji je čuvaju.
Samostan, čiji korijeni sežu u 14. vijek, mnogo je više od sakralnog objekta. U njemu se čuvaju slojevi kulturne i istorijske memorije ovog prostora, ali ono što mi je ostalo jednako važno jesu razgovori koje sam ovdje vodio.
Zahvaljujući otvorenosti i susretljivosti fojničkih franjevaca, imao sam priliku da kroz razgovor zavirim dublje od uobičajenog obilaska. To nisu bili samo podaci i godine nego pokušaji da se razumije kako jedna zajednica opstaje i čuva kontinuitet kroz vijekove.

Poseban utisak ostavio je susret sa dokumentima poput Ahdname iz 1463. godine i Fojničke grbovnice. Posmatrati takve predmete iz neposredne blizine, za nekoga ko se bavi umjetnošću i vizuelnim jezikom, znači posmatrati tragove ljudi koji su vjerovali da vrijedi ostaviti nešto iza sebe.
Nakon obilaska i razgovora, često sam ostajao ispred samostana u hladu. Taj mir, bez žurbe i bez potrebe da se odmah ide dalje, bio je možda jednako važan dio iskustva kao i sama postavka. Nekada je potrebno vrijeme da se svi ti slojevi – kamen, tekst, predanje i razgovor – slegnu.
Ovaj prostor, kao i mnogi drugi na našim prostorima, nosi i teške tragove novije istorije. U razgovorima se neizbježno dotakne i stradanje fojničkih franjevaca tokom rata devedesetih. To nisu teme koje traže velike riječi nego mirno podsjećanje koliko su kultura, dijalog i ljudskost krhki i koliko ih je važno čuvati.

Franjevački samostan u Fojnici za mene nije mjesto koje se obilazi zbog jedne fotografije ili kratkog zadržavanja. Vrijedi mu dati vrijeme.
Odatle se ne odlazi sa osjećajem da ste nešto samo vidjeli, nego da ste nešto razumjeli.
Branislav Lukić Luka
Iz rukopisa „MJESTA KOJA PAMTE“
Putopisi o čovjeku, kulturi i vremenu
