KulturaNarodna nošnja

Tradicijska nošnja i nakit: Okolica Tuzle

Podijelite:

Kako je ovo kratki opis nošnji Hrvata u okolici Tuzle moram istaknuti kako mi je uvijek prva asocijacija na etnografsku baštinu ovoga kraja jedinstveni i najatraktivniji ples kolo poravno koje se pleše uz pratnju violine i tambure, šargije.

Piše: Zvonko Martić

Gledajući Tuzlake dok plešu ovo kolo međusobno se držeći tako da plesači stavljaju ruke na ramena plesačica, a one se drže za muške prsluke, doživi se teško opisiva ljepota nošnje kao nigdje. Zapravo, moglo bi se reći kako doživljaj cjelokupne snage pojedinca i kolektiva u kolu čini odjeću još ljepšom, raskošnijom i življom. Uz treperenje tijela u kolu nošnja odiše nekim čudesnim skladom gdje su estetika i funkcionalnost srasli u jedinstvenu ljepotu.

Po mnogočemu je nošnja Hrvata iz okolice Tuzle jedinstvena. Recimo i po tome što je istraživači tradicijske odjeće različito smještaju. Za jedne je to srednjobosanska, a za druge dio etnografskoga nasljeđa koje pripada panonskom, odnosno posavskom načinu odijevanja. Zaista, mogu se naći zajedničke karakteristike oba ova područja, ali nošnje iz okolice Tuzle su jedinstveni oblik odijevanja koji je, unatoč sličnostima s drugim krajevima, od njih poprilično različit. Kao i u većem dijelu središnje Bosne žene ne nose pregače, a slično su tkane i ukrašene kao i nošnje u Posavini što se osobito ogleda kod muških nošnji.

Sličnosti muške ljetne nošnje s onim posavskim je u načinu tkanja i ukrašavanja čipkom. Uz kratke košulje od raznih vrsta tkanja i uske gaće, specifičnost u odnosu na one posavske jesu kragna i vrlo raskošne čipke izrađene šivaćom iglom tehnikom keranja po donjim rubovima košulje. Košulja se opasuje presavijenim raznobojnim tkanim komadom platna peškirom tkanoga složenijom tehnikom u četiri nita s raznim geometrijskim motivima.

U pravilu se nosio jedan prsluk. Međutim, često su nošena i dva prsluka bez rukava koporan i fermen. Oba prsluka su bogato ukrašena crnim uzicama gajtanima i izrađivali su ih obrtnici terzije. Na glavama su muškarci nekada nosili tamnocrvene fesove koje su sredinom 20. stoljeća zamijenili crni šeširi. Zimi su muškarci nosili hlače od crnoga sukna i duge zimske kapute gunjeve s različitim ukrasima od crnih uzica gajtana po rubovima.

Ženske košulje su izrađivane sličnim tehnikama tkanja kao i muške, ali s mnogo više utkanoga konca na bijelom pamuku. Osobito su raskošni cvjetni motivi od žutoga i bijeloga svilenog konca. Ispod košulje se nosila duga potkošulja u boji koja je, iako se nije vidjela, činila da košulja ne pripija uz tijelo. Specifičnost ovih košulja je i ukras oko vrata ogrlica koja se sastoji od uskoga platna bogato izvezenoga raznobojnim koncem uz koji se prišiva kerana čipka od bijeloga konca pri dnu prišivenim koncem u boji. Ispod košulja nose se duže gaće izrađene iz dva dijela. Gornji dio našavak je od jednostavnijega platna dok je donji dio od finijega platna povezan uzicama bućume zategnute oko noge i vežu se ispod koljena.

Oko pojasa je povezana duga tkanica od raznobojnoga konca koja se veže na jednu stranu i pušta da slobodno pada. Najskuplji ženski odjevni predmet bio je prsluk bez rukava čerma ukrašen koncem boje zlata. Ove prsluke su žene kupovale od obrtnika terzija. Uz čerme u jesen i zimu nose se i prsluci bez rukava đude uz kratke kapute s rukavima koparane. Zimski dugi kaput gunj rijetko je bogatije ukrašavan.

Djevojačka oglavlja su crne ili tamnocrvene kape fesovi od čohe na čelu ukrašene zlatnicima ili imitacijom zlatnika iznad kojih je gusto prišiveno raznobojno umjetno cvijeće. Na fesu je osobito bio cijenjen srebrni nakit u obliku leptira izrađen filigranskom tehnikom. Straga su fes ukrašavale raznobojne vrpce koje su slobodno padale niz pletenice. Na dan vjenčanja mladenka je nosila kraću maramu od čipke šlajer.

Djevojke su nosile niske dukata madžarije ili imitacije dukata. Najimućnije djevojke nosile su ogrlicu od koralja i na njoj prišivena tri velika dukata šorvana. Inače, jedan šorvan vrijedio je pet malih dukata. Djevojački ukras bile su i različite vrste srebrnih naušnica. Nakit za pojas bile su i razne srebrne kopče pafte na komadinu platna, ponekad od dijela starih oglavlja udanih žena čember. Ukras za djevojke i udane žene su i peškiri isti kao što ih i muškarci nose oko pojasa.

Udane žene oglavlje čember same tkaju i ukrašavaju raznobojnim pamučnim i svilenim koncem. Priprema za nošenje čembera započinje uplitanjem kose upletu u dvije pletenice i zajedno ih vežu straga u obliku punđe. Preko ove punđe stavlja se pletena šupljikava kapa na koju se nižu niske dukata i stavljaju se na čelo. Kada je sve učvršćeno, onda se na poseban način prebacuje čember pričvršćujući tako da se jedan dio pusti padati niz pleća dok se drugi dio naprijed veže na čelo. Oglavlja udanih žena je i svilena marama s resama lavur koja se podiže s dva kraja na kapu koja služi kao podložak. I udane žene i djevojke nose bijele marame salvete na jednom kraju ukrašene vezom i čipkom. Djevojke ih nose vezane straga, a starije udane žene vežu ove marame ispod brade.


Podijelite:
Share

Comments are closed.