Irena Mrnjavac: Tetovaže predstavljaju ljubav prema mome porijeklu, narodu, obitelji, našim običajima i svojevrstan vid zaštite i snage.

U petak, 13. studenog u Plavoj sali BKCa Živinice, održat ćeš se izložba fotografija pod nazivom “Identitet” autora Irene Mrnjavac i Nikole Franjića. Organizator je HKD Napredak Živinice, a izložba je dio manifestacije “Napretkovi dani kulture i tradicije u Živinicama”. Tom prigodom razgovarali smo s autoricom Irenom Mrnjavac, koja i sama ponosno nosi tetovaže kakve su imale i naše bake.

HT PORTAL: Kako se rodila ideja za stvaranje ove izložbe i zašto ste joj odlučili dati upravo naziv „Identitet“?

IRENA: “Upravo bih pojmom “identiteta” najlakše i najbrže opisala ovu temu odnosno ovaj dio naše tradicije. Posebno kad govorim iz svoje perspektive, kao žene, Hrvatice, katolkinje, osobe rođene u Središnjoj Bosni, ove tetovaže samim time meni osobno predstavljaju važan i velik dio identiteta i mišljenja sam da se s tim brojni mogu poistovjetiti.”

HT PORTAL: Izložbu potpisujete zajedno s Nikolom Franjićem. Kako je izgledala vaša suradnja na terenu i u procesu odabira fotografija?

IRENA: “Nikola je iznimno talentiran, nagrađivan fotograf i s obzirom da se poznajemo dugo, pretpostavila sam da će suradnja funkcionirati. No ispalo je i bolje od očekivanja, i sami proces u kojem smo uživali kao i konačni produkt. Tako da je ovo putovanje zasad zaista prekrasno, od procesa nastanka do sadašnje faze promocije i otvorenosti ka svim idejama i suradnjama koje se tek mogu dogoditi. Upoznali smo divne žene, upijali njihove životne priče i istinski se zabavljali tijekom prilagodbe nesavršenim uvjetima i fotografiranja kao i promocije izložbe.”

HT PORTAL: Sicanje je duboko ukorijenjeno u povijest Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini. Koja te priča ili susret s terena tijekom fotografiranja najviše dojmio ili ostavio bez riječi?

IRENA: “Ono što me motiviralo i pokretalo i prije i tijekom procesa nastanka izložbe je želja da pružimo podršku našim bakama. Potaknuti i druge mlade žene da se odluče na ovaj korak te dokazati našim bakama da se nemaju čega stidjeti nego da trebaju i danas ponosno pokazivati svoje ruke, baš kao što to radimo mi koje smo se tetovirale njima u čast, svom narodu i kraju iz kojeg dolazimo. Divne su priče odnosno motivi žena koje i danas imaju ove tetovaže. Sve su ono uspješne, obrazovane, obiteljske žene koje na tako ponosan, ali nenametljiv način nose svoj “Znamen na koži” (dr.sc.Vesna Haluga).”

HT PORTAL: Izložba je obišla brojne gradove i regije. Kako publika reagira, kakve emocije najčešće primjećujete kod posjetitelja kada se susretnu s ovim fotografijama?

IRENA: “Drago mi je da je ova tema u zadnje vrijeme poprilično popularizirana na razne načine. Drago mi je vjerovati da je tome barem malo pomogao i ovaj naš projekt, pokrenut prije dvije godine. Uglavnom, reakcije su pozitivne. Ljudi obično komentiraju kako su i njihove bake imale tetovaže. Dame često pitaju gdje se mogu tetovirati i sl. Ono što mi je također važno je isticati da je ova tradicija nastala u Bosni, širem prostoru Središnje Bosne, da je tu bila najizraženija posebno u predjelima koji su gravitirali našim franjevačkim samostanima. Ona je danas itekako nacionalna, hrvatska, katolička, ali bih voljela da je istražujemo ponajviše mi u Bosni i da se ponosimo njome, a onda samopouzdano predstavimo svijetu.”

HT PORTAL: I sami posjedujete nekoliko tetovaža. Kada ste ih uradili, što Vas je potaklo da ih uradite i kakav značaj one imaju za Vas?

IRENA: “Prvu sam uradila prije 10-ak godina. Od tada sam je nadograđivala, ali i uradila nove. Jedino za čim žalim je što ih nisam uradila i prije. One su dio mene, smatram da su oduvijek trebale biti tu. Ponosna sam na njih, volim kad ih ljudi zamijete. Na njima nema ništa uvredljivo, dapače, predstavljaju ljubav prema mome porijeklu, narodu, obitelji, našim običajima i svojevrstan vid zaštite i snage. Predstavljaju stoljeća očuvanja našeg identiteta na ovim prostorima i beskrajnu snagu naših žena koje su se znale izboriti sa svim povijesnim izazovima kako bi sačuvale svoje dostojanstvo i sve ono što im je drago i važno. Iznimno sam zahvalna svim damama koje su pristale biti dio projekta, od Hercegovine, preko Rame, Središnje Bosne kao i bakama iz Dobretića i načelniku Ivi Čakariću koji nam je iznimno pomogao, ali i Središnjem Državnom uredu za Hrvate izvan RH koji je prepoznao važnost ove teme.
Po meni, bilo bi šteta da ova tradicija zamre i to je još jedan motiv ove izložbe, dokazati kako tradicija može funkcionirati i u modernijem okruženju i pokušati maksimalno motivirati mlađe žene da je nastave.”