Tuzla: Rudari – štovatelji sv. Barbare, prve mučenice za kršćanstvo

Sveta Barbara (grč. Αγία Βαρβάρα), kršćanska svetica, djevica i mučenica, zaštitnica rudara, topnika i dobre smrti, jedna od Četrnaest svetih pomoćnika u nevoljama.

Zaštitnica je rudara, dobre smrti i protiv groma i vatre. Jedna je od 14 svetaca pomoćnika u nevoljama. Njene relikvije nalaze se u crkvi sv. Vladimira u Kijevu u Ukrajini. Vrlo je popularna u Rusiji. Po njoj je nazvan grad Santa Barbara u Kaliforniji. Nju je jako štovao mladi poljski svetac sv. Stanislav Kostka i osjetio njezin moćni zagovor u svojoj teškoj bolesti. Svetica mu se ukazala u pratnji dvaju anđela, od kojih ga je jedan i pričestio, jer njegov stanodavac, fanatični protestant, nije dopustio pristup katoličkom svećeniku u svoju kuću.

Prisustvo sv. Barbare u Tuzli

U 19. stoljeću kada se u Europi stvara “novi poredak” i ulaskom BiH pod kontrolu Austro-ugarske, javljaju se potrebe za energentima, otvaraju se rudnici soli i ugljena. Na tim rudnicima regrutiraju se domaći težaci iz okolnih sela oko Tuzle, naseljena pretežno hrvatskim življem.

Prema nekim povijesnim izvorima za osmanskog vremena izgrađena je crkva sv. Petra i Pavla i župni dvor ispod brda Trnovca, izvan gradskih zidova u polju, na strani poljske kapije. Crkva je izgrađena kombinacijom drva i čerpića tako da je brzo ispucala i postojala je opasnost od rušenja, a nije bila ni primjerena za sve veće potrebe. Prvih godina austrougarske vladavine vodila se velika polemika oko lokacije nove župne crkve, koja je okončana 1883. godine kada je bio župnik fra Stjepan Ikić. Stara crkva je tek 1890. srušena u vrijeme župnika fra Ive Grubišića, a poznato je da su rudari misno slavlje na blagdan sv. Barbare obavljali u staroj crkvi pod Trnovcem. Nova crkva je sagrađena 1893. godine, Imala je tri barokno ukrašena oltara. Glavni oltar, sa slikom sv. Petra koji preuzima ključeve rimokatoličke crkve, desni oltar je bio posvećen Majci Božjoj, a lijevi oltar sv. Barbari, zaštitnici rudara. Ispod glavnih slika desnoga i lijevoga oltara bile su urezbarene po dvije slike na kojima je likovno predstavljen rudarski život i rad u rudarskoj jami.

Premda je u crkvi bio oltar posvećen sv. Barbari, rudari su u prozivoanici uz “Vilma šaht” uredili oltar sa slikom svete Barbare, gdje se svake godine 4. prosinca držala sveta misa za sve rudare, ugljenare i solare. Otvaranjem jame “Benjamin” godine 1909. na desnoj obali rijeke Jale prenesen je oltar u novu prozivaonicu, gdje su se održavali godišnji obredi sve do 1945., kada je slika uklonjena, a oltar zazidan. Ne zna se gdje se nalazi slika sv. Barbare iz prozivaonice jame Benjamin i u kakvom je stanju.

Tijekom godine slika je u prozivaonici bila zastrta zavjesom. Stari rudari, bez obzira na svjetonazor, ulazeći u prostoriju dubokim su naklonom prema slici odavali štovanje sv. Barbari. Dugogodišnji rudarski poslovođa u jami “Benjamin” (kasnije rov vojvode Stepe), g. Ivan Grgić, u svojim je kazivanjima uvijek naglašavao da nikad nije bilo nikakvog incidenta prema slici ni u redovne dane, ni za vrijeme štrajkova, niti pak za održavanje svete mise 4. prosinca. Sliku je održavao g. Jozo Malekin, koji je volio ponavljati: “…ne znam što mi može pomutiti pamet pa mogu postati bezbožnik, antikrist ili nečovjek, ali slika sv. Barbare ne smije biti obeščašćena dok je meni povjerena“.

Oltar sv. Barbare iz župne crkve, srušene zbog tonjenja grada Tuzle, prenesen je u ckrvu sv. Ivana Krstitelja u Tetimi. Zanimljivo je spomenuti da je na području sela Tetime glavno nalazište soli, zbog čega se buduća solarska proizvodnja planira u blizini crkve u kojoj se nalazi i oltar sv. Barbare.

Sveta Barbara je svojim životom dokazala upornost u vjeri i podnošenje žrtve za nju, kao i strpljivost u teškom radu i u nevolji. U kršćanskom svijetu slavi se kao zaštitnica rudara i topnika i kao pomoćnica u nevolji.

Rudarska himna

Nek’ rudare uvijek prati slava,
Stalež taj je ponos nas.
Nek’ nedostaje im svjetlost dana
Njihov rad je domovini spas.

Zato sinov’ma rudnika i rova
Bratske ruke stisnimo svi.
Nek’ “Sretno” v’jek
Nek’ “Sretno” v’jek
Nek’ “Sretno” uvijek prati nas.

Izvor: fra Josip Zvonimir Bošnjaković, “Istrpljena vremena”, str. 173, 174