Održano XIV. nacionalno hodočašće Franjevačkog svjetovnog reda BiH blaženoj kraljici Katarini u Kraljevu Sutjesku
U stolnom mjestu bosanskih kraljeva, Kraljevoj Sutjesci, u nedjelju 23. listopada, održano je XIV. nacionalno hodočašće FSR-a BiH blaženoj kraljici Katarini Kotromanić. Samostanska i župna crkva bila je premalena da bi primila hodočasnike iz dviju franjevačkih provincija – Bosne Srebrene i Hercegovačke franjevačke provincije, odnosno iz 31 župe u Bosni i Hercegovini, a susretu je nazočilo i nekoliko župljana iz Kraljeve Sutjeske koji žive u Hrvatskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Časteći lik i svetost života kraljice Katarine Kosače koja je pripadala Trećem redu, hodočasnici svojim okupljanjem pokazuju zajedništvo i prisutnost u našoj domovini i šire, u okviru nacionalnog Bratstva koje i nosi njezino ime. Program susreta je započeo molitvom krunice koja je bila uvod u središnji dio susreta – svetu misu koja je započela procesijom. Misno slavlje je predvodio fra Miro Relota, područni i nacionalni duhovni asistent Franjevačkog svjetovnog reda u BiH.
Piše: Mladen Bosankić
U svojoj je propovijedi pokušao osvijetliti plemeniti lik blažene kraljice Katarine Kosače koja je do danas u narodu sutješkog kraja živa u predajama i uspomenama na nju – kao dobroj kršćanki i velikoj ženi.
„Uspomena na ovu plemenitu ženu je sačuvana u Bosni, a posebice u ovome kraju, a crne marame koje nose ovdašnje žene govore o veličine ove žene koja je nesebično podučavala ondašnje majke vezenju, tkanju i drugim kućanskim poslovima. O njoj su ispričane mnoge priče koje su prerasle u legendu i u svakoj od tih legendi kraljica je plemenita, humana, darežljiva i jako voli svoj narod. Jedna legenda kaže da su joj neki majstori u Oćeviji konje potkivali, a ona im je platila suhim zlatom, puno više nego je posao vrijedio. Kao dobra vila pojavljivala se na bijelom konju, prolazila livadama i pastire darivala najljepšim darovima, a siromašnu majku kojoj je sin poginuo u ratu dok je drugi otišao u Dubrovnik zaraditi za život, nagradila je dukatima da je od toga mogla dugo živjeti. Sigurno duh ove velike žene i danas lebdi nad ovim krajevima, možda često nismo ni svjesni zašto nam je Bosna najdraža i najljepša, puno toga je ovdje iskrivljeno i nije dobro, siromašno, a nama je najljepše, kraljica je od tuge za Bosnom na kraju i umrla.
Možda nismo ni svjesni zašto je naš narod darežljiv, gostoljubiv, zašto su naše kuće uvijek bile uvijek otvorene za putnike namjernike, zašto smo pomagali putnike i siromahe, zašto smo radosno djecu učili katoličkoj vjeri, tepali o Mariji – našoj Gospi, o anđelima čuvarima – i nas je netko tako davno učio. Tko nas je učio? Naši dragi fratri“, dio je propovijedi fra Mire Relote. Vrijedno je spomenuti kako je pod svetom misom otpjevana poslanica na starom bosanskom napjevu, u izvedbi Zlatka Špoljarevića iz mjesnog bratstva Tuzla i Zdravo Tijelo u izvedbi župnog zbora iz Kraljeve Sutjeske, kao dijelovi stare baštine i ostavštine franjevačke duhovnosti koja polako pada u zaborav. Na kraju svete mise je gvardijan fra Bono Tomić pozdravio sve hodočasnike i zahvalio im na dolasku, potom je spomenuo sve župe i bratstva iz kojih su trećari pristigli na ovogodišnje okupljanje. Također je pozvao sve nazočne na nastavak zajedništva i dijeljenje stola pod šatorom u samostanskom dvorištu gdje je već bila postavljena pozornica za nastup brojnih folklornih skupina u okviru XXIII. smotre folklora „Dani kraljice Katarine“.
Nakon prigodnoga druženja hodočasnici su, puni kršćanskih, franjevačkih i bratskih dojmova, krenuli svojim domovima razasutim po čitavoj Bosni i Hercegovini i izvan njezinih granica.
