FOTO/VIDEO: Promocija knjige Antuna Derežanina Tunje „Rat I Mir, Jedan Život, Tri Režima I,II,III.” u Tuzli

U hrvatskom kulturnom centru „Sveti Franjo“ održana je promocija knjige Antuna Derežanina Tunje „Rat I Mir, Jedan Život, Tri Režima I,II,III.

Na samom početku, riječ je preuzeo prof. Vedran Petrović, koji je pozdravio nazočne i pojasnio kako je došlo do ideje o promociji knjige u Tuzli. Na jednom znanstvenom skupu u Zagrebu prof. Pilić, jedan od promotora knjige, poklonio je knjigu prof. V. Petroviću jer je supruga autora knjige isto Petrovićka, rodom iz Brežaka.

“Ova knjiga ima svoje mjesto u Tuzli, ne samo što je autorova supruga iz Brežaka, nego što ima poveznica za Tuzlu. Poznajući dobro povijest migracije, da ljudi koji su preživjeli Križni put, a završili su i emigrirali u zemlje zapada, tamo su pod velikom dozom straha objavljivali svoje knjige, monografije, svjedočanstva, bojeći se UDBe, likvidacija jer kako znamo, UDBa je izvršila preko 100 likvidacija migranata. Ako pogledamo gosp. Derežanina da on piše svjesno, budući da je prošao Križni put, da zna kakva je opasnost od komunističkog režima, u jednoj Jugoslaviji gdje još uvijek taj režim ima vlast, on se odvažio i napisao istinu.” izjavio je između ostalog prof. V. Petrović

Ivan Petrović, diplomirani ekonomist te magistar međunarodnih odnosa sa Srednjeeuropskog sveučilišta u Budimpešti. Profesor Ivan Petrović kazao je kako mu je čast biti večeras u njegovoj i našoj Tuzli i zahvalio se profesoru Vedranu Petroviću, HKD „Napredak“ te braći franjevcima koji su ih ugostili u predivnom zdanju HKC „Sveti Franjo.

U nastavku, I. Petrović kazao je da se rodio i živi u Osijeku i da je privatnipoduzetnik u području trgovine i marketinga. Njegova poveznica s Tuzlom je otac Mijo koji je rođen u Breškama pa se i sam dobrim dijelom osjeća Bosancem, odnosno Tuzlakom.

“Puno je dodirnih simboličnih točaka između mene i ovog kraja (kao jedan primjer navodim da su Osijek i Tuzla već skoro 30 godina gradovi prijatelji). Posebno mi je zanimljivo da se promocija održava baš u ovoj zgradi – pronašao sam na internetu izjavu arhitekta ovog objekta, g. Jure Pranjića gdje kaže da je ‘’vanjska forma objekta zamišljena kao zahvala rudarskim generacijama – bijelim i crnim rudarima koji su obilježili našu povijest. Takva zahvala usmjerena je našim djedovima i bakama’’. I moja obitelj Petrović je dio tih rudarskih generacija crnih rudara – pradjed Marjan, otac Mijo te strikan Mirko su radili u Kreki, a sinovi mu Miroslav i Pero i diplomirali rudarstvo na Rudarsko-geološkom fakultetu ovdje u Tuzli. Otac Mijo je diplomirao geologiju na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu.”

„U našoj kući se oduvijek pričalo o životu, odrastanju, školovanju, radu i teškim situacijama i tragedijama u našoj obitelji u 20. stoljeću u ovom kraju kroz više naraštaja Petrovića. Neke od tih priča nisu za papir i možda je i bolje da zauvijek ostanu u intimnom krugu obitelji i da ne budu ispričane drugima. Pa ipak, neki događaji i situacije su zavrijedili da ih se spomene u kontekstu sjećanja ne samo kroz događaje koji su zadesili moju obitelj već i kao primjer gorkih sudbina i stradanja mnogobrojnih drugih hrvatskih obitelji za vrijeme i po završetku Drugog svjetskog rata. U našem narodu se kaže ‘’Gdje su franjevci, tu je i svjetlo’’ a uz njih da svjetlo ostane upaljeno za Hrvate u Bosni i Hercegovini zadnjih 120 godina uvijek se brinuo i ‘’Napredak’’. Ovom prilikom bih se s ponosom još jednom prisjetio i svog bratića, prof.dr. Miroslava Petrovića koji je 13 godina bio predsjednik tuzlanskog ogranka ‘’Napretka’’ sve do svoje prerane smrti 2009.“ – kazao je u svom obraćanju profesor Ivan Petrović.

Zašto ova knjiga i tko je bio Antun Derežanin?

Antun Derežanin je bio domobranski poručnik u opskrbničtvu (danas bi se to zvala logistika), a ratni put ga je 1943. ili 1944. godine doveo u Tuzlu. Kako su tada hrvatski časnici u pravilu bili smješteni kod hrvatskih obitelji u gradu spletom okolnosti i igrom sudbine biva smješten kod Ankinih roditelja u Tuzli gdje upoznaje i samu Anku. Od tada se isprepliće njegova životna priča s pričom moje tetke Anke i naše obitelji Petrović jer prvo postaju momak i cura, a kasnije se i vjenčavaju te žive do kraja svog života u Križevcima. Tetak Antun je preminuo 1990. godine, a tetka Anka 1997. godine. Obzirom da nisu imali djece niti drugih živih bližih rođaka mi smo na neki način u naslijeđe preuzeli i njegovu materijalnu i nematerijalnu ostavštinu. U toj ostavštini se nalazio i njegov autobiografski zapis koji se uglavnom odnosi na osam godina prije i tijekom Drugog svjetskog rata, dakle cca. od 1938 do 1946. godine. U tih 8 godina autor doživljava i proživljava 3 vlasti (stoga i naziv knjige ‘Rat i mir – Jedan život, tri režima’). Moj otac Mijo (dakle, Antunov i Ankin nećak) i ja smo preuzeli na sebe inicijativu da se njegov rukopis i strojopis ukoriči i po mogućnosti jednog dana objavi i kao knjiga.

Kako je knjiga izdata?

Prije 3 godine obratio sam se predsjedniku Hrvatskog svjetskog kongresa g. Vinku Sablji te g. Franji Paviću koji se unutar Kongresa bavi kulturom i društveno političkim pitanjima sa zamolbom da budu nakladnici knjige. Preko njih sam stupio u kontakt s našim cijenjenim povjesničarom, prof. Stipom Pilićem koji je prihvatio suradnju na ovom ipak velikom projektu te kojem se od srca zahvaljujem na ogromnom entuzijazmu i međusobnoj potpori kako bi knjiga na kraju i ugledala svjetlo dana u lipnju 2021. godine. Stipo, hvala još jednom! Do sada smo održali predstavljanja knjige u Zagrebu, Dragaliću, Osijeku, Križevcima, Virovitici, a nakon Tuzle imamo u planu nastaviti s promocijama u još nekim gradovima.

O čemu se radi u knjizi i zašto je ova knjiga važna?
Po mom mišljenju ovu se knjigu može promatrati kroz dvije dimenzije: Jedna dimenzija je historiografska koja će biti zanimljiva široj publici bilo povjesničarima bilo običnom čitatelju kroz Antunov opis funkcioniranja sva 3 režima, služenja vojnog roka u Kraljevini Jugoslaviji i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj te kako su te države izgledale društveno i politički, opet iz prve ruke i iz vlastite
perspektive. Posebno tragično i bolno je njegovo izravno iskustvo nakon poraza hrvatske države 1945. i golgota ‘Križnog puta’. On opisuje i govori o groznim komunističkim zločinima nad Hrvatima, zločinima koji i dan danas skoro 80 godina nakon svega prolaze bez kazne i ne samo da prolaze bez kazne nego se na žalost skoro pa i slave u modernoj državi Hrvatskoj. ‘’Sapienti sat!’’ –
Pametnome dosta!

Druga dimenzija je više osobna, intimna dimenzija koja priča priču vlastitog života. To je opis svakodnevnih životnih situacija, mladosti, škole, života na selu, borbe za zaposlenje, a u jednom trenutku se isprepliće sa životom svoje supruge Anke i opisuje tragičnu sudbinu obitelji Derežanin i obitelji Petrović u dijelu knjige naslovljenom ‘Stradanja i progoni ostalih Hrvata’.
I na kraju…

Samo onaj tko ima ispravno i istinito sjećanje o prošlosti može u miru živjeti svoju sadašnjost i okrenuti se budućnosti. Na žalost, po završetku II.svjetskog rata povijest su nam pisali pobjednici, a poraženima su slijedili egzekucije, kolone smrti, zatvori, maltretiranje, izgon iz zemlje i zatiranje našeg jezika, kulture, vjere i općenito našeg nacionalnog identiteta (Rimljani bi rekli ‘’Vae victis!’‘- Jao poraženima!! i baš nam je tako i bilo). Međutim, moram postaviti pitanje: Imaju li i ‘’poraženi’’, i vojnici i civili, pravo na istinu i pijetet? Hoće li oni i njihove obitelji ikada dobiti nekakvu zadovoljštinu pa makar da se pronađu, obilježe i ekshumiraju tisuće znanih i neznanih jama i grobišta širom Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine? Najmanje što možemo napraviti kao pojedinci i kao zajednica jest da ih se sjećamo kao one koji su kad je trebalo založili svoje živote za dobro svoga Naroda. Cijenimo i prisjećajmo se svih naših žrtava, a neka onda neka dragi Bog prosudi tko je imao pravo, a tko krivo.

Završnu riječ dobio je prof. Stipo Pilić koji je objasnio nastanak knjige, razdoblja koja je obradio Antun Derežanin Tunja i značaj knjige. Cijelu promociju pogledajte i poslušajte u videu.