Vijesti

FOTO/VIDEO: Nadbiskup Vukšić predvodio Misno slavlje kojim je župa Dragunja obilježila 400 godina svoga prvoga spomena

Podijelite:

Tom prigodom nadbiskup Vukšić blagoslovio je spomen ploču ispred župne crkve na kojoj stoji napisano „O 400-toj obljetnici pisanog spomena ŽUPE DRAGUNJA u Izvješću provincijala fra Marijana Pavlovića iz 1623. godine. Dragunja, 23. VII. 2023.“

Svečanim Euharistijskim slavljem, koje je, u nedjelju 23. srpnja 2023. u župnoj crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića u mjestu Dragunja pokraj Tuzle predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, župa Dragunja je obilježila 400. obljetnicu svoga prvog pisanog spomena. Tom prigodom nadbiskup Vukšić blagoslovio je spomen ploču ispred župne crkve na kojoj stoji napisano „O 400-toj obljetnici pisanog spomena ŽUPE DRAGUNJA u Izvješću provincijala fra Marijana Pavlovića iz 1623. godine. Dragunja, 23. VII. 2023.“

Osim dragunjskog župnika i tuzlanskog dekana preč. Marinka Mrkonjića, koncelebriali su: župnik župe sv. Josipa u obližnjoj župi Špionica fra Pero Baotić, ravnatelj Katoličkog školskog centra Sv. Franjo u Tuzli i vrhbosanski kanonik preč. Marko Zubak te nadbiskupov tajnik vlč. Dino Mustafi.

U svom pozdravu župnik Mrkonjić je najprije zahvalio nadbiskupu Tomi što se odazvao na njegov poziv da predvodi Misno slavlje o 400. obljetnici pisanog spomena župe Dragunja. “Te davne 1623. godine tadašnji provincijal fra Marijan Pavlović obilazi uzduž i poprijeko Bosnu i Hercegovinu, popisuje samostane, župe i katolički živalj te šalje iscrpno izvješće o tome u Rim. Između ostalog, u tom izvješću navodi kako u ‘kraju Soli ima samostan i župa Gradovrh, a njemu pripadaju još župe: Brka, Bijela, Korjenita i Dragunja”, kazao je preč. Marinko dodajući da u narodu postoji usmena predaja i lokalitet “Crkvica” u blizini groblja sv. Marije Magdalene gdje je vjerojatno i bilo sjedište te župe. Spomenuo je da se župa Dragunja posljednji put spominje 1675. godine kada biskup Nikola Ogramić-Olovčić piše da u župi nema više crkve, ali ima 4.161 stanovnik. Rekao je da se nakon Bečkog rata (1683.-1699.) ova, kao i mnoge druge župe gase i nestaju.

Napomenuvši da župa i franjevački samostan u Tuzli nastavljaju tradiciju samostana Gradovrha, kazao je da od druge četiri spomenute župe danas postoji još samo Dragunja. Podsjetio je da je župa ponovno osnovana 1985. godine, 310 godina nakon prvog spomena, te da je u to vrijeme imala skoro tri tisuće vjernika. Spomenuo je da je u župi izgrađena župna kuća i župna crkva te da je u vrijeme i nakon nedavnoga rata imala lijep broj djece i mladih te čak osam duhovnih zvanja. Sa žalošću je konstatirao da sve više mladih odlazi te da ima sve manje krštenja, a sve više sprovoda. “Ali kao vjernici, kršćani i katolici čvrsto vjerujemo i ponavljamo: Isus Krist, jučer, danas i uvijeke! Jedini je On Gospodar naše povijesti – naše osobne i naše župe”, zaključio je župnik Mrkonjić

prigodnoj propovijedi pod naslovom „Kraljevstvo nebesko u svijetu i u čovjekovu životu“, nadbiskup Vukšić je podsjetio da je glavna misao odlomka iz Matejeva evanđelja te nedjelje „izrečena u tri Isusove prispodobe o kraljevstvu nebeskom, odnosno kraljevstvu Božjemu, koje je bilo jedna od središnjih tema sveukupnog Isusova propovijedanja“.

„Pod tim izrazom Isus i kršćanska vjera misle na Božju vladavinu u svijetu, na prisutnost Boga u ljudskim životima, na usklađenost ljudskih savjesti i ponašanja s Božjom voljom, na čovjekove prijateljske odnose s Bogom i na bratske odnose među ljudima općenito. U tom novom svijetu glavni zakon treba biti ljubav a njegove osnovne vrednote su mir, sloga, istina, dobrota, prijateljstvo i pobjeda nad grijehom… Tri su Isusove slike u današnjem odlomku iz Evanđelja. Prva: Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Druga: Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uzme gorušičino zrno i posije ga. I treća: Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uzme kvasac i zamijesi ga. Iz ovih triju slika, ili prispodoba, jasno proizlaziti da Isus govori o kraljevstvu Božjemu, koje naziva također nebesko, ali koje se međutim nalazi na zemlji. Jer samo na zemlji se sije sjeme u njive i samo na njima raste i kukolj. Jedino na zemlji gorušičino sjeme niče i izrasta. I jedino na zemlji se stavlja kvasac u brašno s nakanom da se tijesto ukvasa i kruh pripravi“, kazao je vrhbosanski nadbiskup te se osvrnuo na svaku od spomenutih prispodoba.

„Znademo da neprijatelj kraljevstva nebeskoga upotrijebi zle sluge i nađe načina da odsiječe poneku od grana na stablu Kristove Crkve. Nestanu tako poneke od grana, ali Gospodin nađe načina da izrastu nove, ponekada čak na istom mjestu. Tako je bilo sa starom župom Dragunja, koja je prvi put u dokumentima spomenuta daleke 1623. godine (Draganović, Croazia sacra 22-23/1944.; Benković, Katoličke župe…, Đakovo 1966.) i potom je ta grana u oluji nevremena nestala. Danas, kad smo okupljeni u povodu četiri stotine godina od toga prvog spomena župe Dragunja, zahvaljujemo Gospodinu Bogu za sve pretke koji su u ovim krajevima slušali Riječ Božju i bili svjedoci njegove dobrote. Zahvaljujemo i za sve svećenike koji su ovuda propovijedali Evanđelje i sebe darovali za rast kraljevstva nebeskoga. I molimo Gospodina, koji je milosrdan i bogat dobrotom, da ih nagradi svojom blizinom u vječnom kraljevstvu. Zahvaljujemo Gospodinu također što je učinio te je, upravo tamo gdje je stara grana davno bila nestala, u novije vrijeme izrasla i zazelenila nova župna zajednica, i molimo njega, koji je bogat dobrotom i milosrdan svim djelima svojim, da blagoslovi ovu župu, njezine vjernike i duhovne pastire, kako bi uvijek rađali plodovima dobrote i ljubavi, obraćenja i svetosti te ih svjedočili i dijelili svim ljudima“, kazao je nadbiskup Vukšić u svojoj propovijedi.

Nakon Svete mise nastavljeno je zajedničko druženje.

Hrvatski povijesni institut u Rimu, u suradnji s Papinskim hrvatskim zavodom Sv. Jeronima i Katoličkim bogoslovnim fakultetom Univerziteta u Sarajevu, objavio je 15. srpnja 2021. u Sarajevu, do tada dijelom nepoznatu studiju vrhbosanskog svećenika, dr. Krunoslava Stjepana Draganovića (1903.-1983.) pod nazivom „Katalog župa i nazadovanje katoličkog elementa u Bosni i Hercegovini u XVII. stoljeću“.

U spomenutoj studiji, koju je uredio vrhbosanski svećenik vlč. Bojan Ivešić, odnosno u njezinu dijelu koji je objavljen 1944. godine, Dragunja se spominje 1623. godine u izvješću tadašnjeg provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Marijana Pavlovića. U spomenutoj knjizi, str. 53 i 54, između ostalog piše: „Izvješće provincijala fra Marijana Pavlovića godine 1623. Odmah nakon svog osnutka zatražila je Propaganda, koju pisma starih bosanskih biskupa zovu Vjeroplodnicom, izvješća iz raznih misijskih krajeva. Provincija Bosna Srebrena opoštenila se jedrim i jezgrovitim izvješćem iz godine 1623., koje na malo stranica daje vrlo bogato i vrijedno gradivo za crkvenu povijest Bosne. Na prve tri stranice izvješće sadrži najstariji nama poznati popis župa u Bosni i u ostalim hrvatskim krajevima pod turskim jarmom. Pisac izvješća očito je išao za tim da dadne potpun katalog župa koje su podijeljene prema samostanima, a kojima su se pribrajale. Posebna vrijednost ovog izvješća leži u tom što ono spominje više župa koje su malo vremena kasnije propale pa ih zato potonja izvješća uopće više i ne spominju. Takav je slučaj npr. s Trstivnicom kod Sutjeske, Koprivnom kod Modriče, Balatunom kod Bijeljine, Svilajem kod Odžaka itd.“, stoji u spomenutoj studiji u kojoj je donesena tabela s popisom župa koje u svom izvješću 1623. godine spominje provincijal Pavlović, a među kojima je i župa Dragugnia (Dragunja).

U spomenutoj studiji nadalje piše, str. 55: „Velika je šteta što Pavlovićevo izvješće ne daje nikakvih podataka o brojčanoj snazi katoličkog elementa u Bosni. Prema izvješću bilo je godine 1623. na današnjem području Herceg-Bosne 57 župa, u Slavoniji 18, u užoj Hrvatskoj 1 (i to u Lici) i u Dalmaciji 21. Tako barem mi dijelimo župe koje se tu navode. Pavlović javlja da je Provincija Bosna Srebrena imala 17 samostana, 11 kapela i 73 župe. Međutim, jasno je da su i tzv. kapele bile župe i to one koje su imale svoju crkvu ili kapelu (Sarajevo, Jajce, Vareš, Banja Luka itd.)“. (kta)


Podijelite:
Share