Svečana pjesma iz Brešaka književnika Nijaza Alispahića
I
Zaljubljen u cvijet
Izvezen u krvnom vrenju
Hodim po stijenju i kamenju
Jutrom klonem na jastuk
sa poljskom šarom i vezom
Grana skršena lomom
Vjetar što put mi krči
Osmijeh poslat do zvona
Da pjesma svečana krene
Dok uzdisaj mi vene
II
Tako s visine planem
Buknem ko plamen
Padnem ko kamen
Riječ sladom govorena
Sve ptice izjelice
Odbjegle da se legu
I ja sam odan bijegu
Kroz granje padam
I letim i svijetlim
Krilima ukletim
U letu p-l-a-m-tim
Sva svoja bivša stanja
Željan
Smijeha u kome se davim
Grijehu da se javim
U potkrovlju, ptici
Grabljivici
III
I tako krenem
Željan da venem
pod krilom grabljivice
Kradem drva da ložim vatre
Da zgriju vjetar
dok ptice snatre
Sunce spleteno
U zamku oboreno
Evo, padam umjesto kiše
Sve dublje, sve tiše
(Breške, jesen 1966.)
Malo je poznato da je književnik i dramaturg Nijaz Alispahić (1940-2024) prije 60 godina bio nastavnik u Breškama. Nekoliko nastavnika i učitelja tu je stalno živjelo, jer je prijevoz bio neredovit, a vikendom bi odlazili kući. U ostavštini Nijaza Alispahića nađena je u rukopisu “Svečana pjesma iz Brešaka”, koju prvi put objavljujemo.
Hvala gospodinu Fatmiru Alispahiću na dostavljanju ove divne pjesme.
