Tradicijsko ruho sela Apševaca u Srijemu

Apševačka narodna nošnja predstavlja tradicijsko ruho autohtonog hrvatskog katoličkog stanovništva – Šokaca. Pripada panonskom tipu tradicijskog ruha, a gotovo istovjetnu nošnju možemo pronaći kod šokačkog stanovništva u okolnim mjestima zapadnog Srijema: Nijemci, Podgrađe, Lipovac, Donje Novo Selo, Đeletovci, Kukujevci, Morović, Batrovci i Vašica. Etnolozi ova sela svrstavaju u takozvanu Srijemsku (Sremsku) Šokadiju ili sela Srijemskog trokuta. Nekad je ovaj kraj činio cjelinu, a danas je podijeljen između Republike Hrvatske i AP Vojvodine (Republike Srbije).

Izvor: KUD “Apševački veseljaci”

Ženska narodna nošnja

Žensko tradicijsko odijevanje se u Apševcima uglavnom održalo do Domovinskog rata (1991.-1995.), a danas se još samo rijetke Apševčanke nose šokački. Stariji sloj tradicijskog ruha se spominje u zapisima svećenika i etnografa Josipa Lovretića, a iz proizvodnje i uporabe je nestao već početkom XX.st.:

„Apševci, Lipovac, Morović (prije trideset godina). Struk po pojasu. Marama svezana ko u Otoku i prikrstita na prsima. Zapregovi jako široki, otrag sastaviti, a naprid zapregnuti, da se košulja vidi. Rukavi sa zapuncima, slabo vezeni, a raskopčani. Više su bili šlingani. (Sada.) Struk visok. Nose suknje i rekle. Skuta više ne kroje, nego košulje ko varošanke.“

Temeljni dijelovi ženske nošnje su košulja oplećak i suknja skuti. Oplećak je krojen od četiri pole pamučnog tkanja, a rukavi od po jedne pole. Ovakav kroj oplećka se naziva švapski oplećak. Donji dio rukava je mogao biti ukrašen rasplitom ili šlingom (toledo, rišalje), a rub je redovno završavan eklanom čipkom ili šlingom. Svečaniji primjerci su bili vezeni šarenom svilom iznad porube. Skuta su krojena od pet ili više pola tkanja. Razlikuju se donja skuta, unterok i gornja skuta. Donja skuta su nešto kraća i uz rub su ukrašena eklanom čipkom. Unterok je nešto širi i ukrašavan je šlingom, a njegova uloga je da cjelokupnoj nošnji da veći obujam. Gornja skuta su najduža i krojena su od šest ili više pola tkanja. Prednji dio skuta je ravan, a stražnji bogato nafaltan sitnim faltama. Rub je redovito ukrašen belim vezom (šlinga, toledo, rišalje). Manje svečani primjerci su ukrašeni rasplitom, a iznad porube šlingom. Svečanija nošnja je najčešće ukrašena vezovima od šarene svile, a bilo je i primjeraka ukrašnih zlatovezom naskroz. Duljina skuta je početkom XX.st. sezala do gležnjeva, a s vremenom se skratila do malo ispod koljena. Oplećak se prekriva maramom za na vrat. Ona je dijagonalno složena i sprijeda prekrižena na prsima. Ove marame su bile od kupovnog industrijskog svilenog materijala, najčešće u crvenoj boji. Vrlo su popularne bile marame križare, tj. crvene marame sa bijelim šibama (križevima). Neke su marame bile i vezene zlatovezom priko papira. Rub marame je redovno ukrašen resama, tzv. prandžama crvene i bijele boje. Prednji dio skuta se prekriva pregačom ili keceljom. One su također izrađene od kupovnih svilenih materijala, najčešće u plavoj boji. Donji dio pregače je često ukrašen širokim naborima – garnirom. Struk je opasan tkanicom u raznim bojama, često u boji hrvatske trobojnice. Specifičnost ovih sela u odnosu na ostatak Srijema i susjedne Slavonije je ta što su i ženske tkanice mogle bile ukrašene vunenim gombicama. Na nogama su se nosile končane ili štrikane čarape, a obuvalo se u kožne opančiće ili obuću gradske mode (lakovane sandale na petu i cipele). Utjecajem gradske mode, umjesto oplećka i skuta, u nošnju ulazi odilo, odnosno reklja (bluza) i suknja od kupovnih materijala. U toplije vrijeme se nosilo odilo od laganijih svilenih materijala, a u hladnije doba od toplijeg štofa. Suknje su najčešće plisirane, a preko njih se nije nosila pregača. Od nakita se nose dukatići u ušima, mali dukati na vratu i veliki dukati na prsima. Tradicijsko češljanje i frizure, oglavlja i pokrivala za glavu, kao i u drugim krajevima, otkriva mnogo o dobi i bračnom statusu ženske osobe. Josip Lovretić u svojoj monografiji Otok, s kraja XIX.st., bilježi postojanje graničarske pletenice kod djevojaka u Apševcima, ali se ona s vremenom, kao i u drugim obližnjim mjestima Srijema izgubila:

„Apševci, Lipovac, Morović. (Prije trideset godina.) Pletenica u pet ili sedam struka, pletena priko glave. Pletenica je teška, pribodena niže timena. Gore je užja već dole. Više je obla. Struke su na pletenici široke i debele. Pletenica je užja od svi drugi pletenica. Kosu su načišljale i pritezale. – Zavoj nije navučen ko u Privlaki, ali se nije vidila ni stazica. Kukme su lipe, male; bikulje velike. Nosile su turske šamije i mumlije. Dukate su vezale na struke. Nikad nisu nosile mlogo dukata. – (Sada.) Pletenice nema: češljaju se ko varošanke. – Zavoj ciganjski ko u Vrbanji.

Djevojčice školskog uzrasta su se češljale od uva do uva u malu pletenicu. Starije djevojke ili cure su se češljale u kolo, prednji dio kose je brenovan, a stražnji ispleten u krug i pričvršćen češljevima.