Vijesti

Proslavljen sveti Dominik, zaštitnik crkve u Hrvatskoj Poljani, župa Morančani

Podijelite:

8. kolovoza slavi se sveti Dominik, zaštitnik filijalne crkve u Hrvatskoj Poljani, župa Morančani.

Današnje misno slavlje predvodio je bivši župnik Bartol Lukić, današnji župnik župe Žabljak. Na početku svete mise, sadašnji župnik vlč. Ivo Paradžik pozdravio je sve prisutne i zahvalio se vlč. Lukiću na dolasku.

U svojoj propovjedi vlč. Lukić opisivao je život svetoga Dominika. Rođen je u Španjolskoj, u plemićkoj obitelji. Kao dijete od pet godina bio je povjeren ujaku svećeniku na odgoj i školovanje, a takva se odluka pokazala mudrom, jer se uistinu pronašao u svećeničkom pozivu i filozofsko-teološkoj izgradnji. Odlika svetoga Dominika je što on ne navješta, ne propovjeda, ne nastupa u svoje ime, nego u ime onoga koga je navještao, u ime onoga koga je svjedočio, u ime one radosne vijesti koju je navještao, a to je istina o spasenju. Svetom Dominiku Crkva je vrlo brzo iskazala javno štovanje proglasivši ga svetim, na temelju onoga što je njemu bio život. Kompletno provedeno djelo evanđelja u kompletni život – odnos prema ljudima, prema potrebitima, prema onima koji su bili u opasnosti skrenuti s pravog, kršćanskog puta, koji bi sebi trajno zatvorili vrata Raja.

Na kraju svetog misnog slavlja vlč. Lukić izjavio je kako se u ovoj misi posebno prisjetio svih pokojnika koji su sudjelovali na gradnji crkve svetog Dominika, kada se od ranih jutarnjih sati pa do kasno navečer, od 3. listopada 1997. pa sve do Božića kada se slavila sveta misa u novoj crkvi.

O svetom Dominiku

Sveti Dominik je rođen između 1170. i 1173. godine u Caleruegi u Kastilji i to u vrijeme kada je dobar dio Španjolske bio pod Arapima. Kao dijete od pet godina bio je povjeren ujaku svećeniku na odgoj i školovanje, a takva se odluka pokazala mudrom, jer se uistinu pronašao u svećeničkom pozivu i filozofsko-teološkoj izgradnji. Imao je prilike steći dobro obrazovanje i imao je mogućnosti posjedovati skupocjene knjige, no kada je u španjolskoj zavladala glad, prodao je svoje knjige kako bi od dobivenog novca mogao nahraniti siromahe.

Taj je njegov čin bio posebno poticajan i za njegove školske kolege i za profesore, tako da se kod mnogih pomalo oblikovala svijest solidarnosti sa siromašnima i napuštanje života u lagodnosti.

Dominik je, sudeći po tome da nam nije ostalo gotovo ništa od njegovih teoloških djela, očigledno bio itekako svjestan veće vrijednosti konkretnog rada i pomaganja drugima, od samog izučavanja teoloških djela i napredovanja u intelektualnom smislu. No, svakako će njegovo neprocjenjivo djelo biti utemeljenje Reda braće propovjednika (Ordo praedicatorum, skraćeno OP) 1216. god.

Putujući kroz Francusku našao je ondje mnoge ljude koji su, zbog nepoznavanja svoje vjere, olako prelazili na tada sve raširenije vjerovanje katara, koje se iz Bizanta proširilo sve do južne Francuske i gdje su se ti krivovjerci koji su naučavali postojanje dva boga – boga dobra i boga zla – nazivali albigenzi. I ta činjenica širenja takvog jednog kršćanstvu stranog vjerovanja pokazuje kolika je u to vrijeme bila moralna, vjerska i duhovna zapuštenost naroda.

No, upravo će katari Dominika nagnati da se bori za ljepotu izgubljene prave vjere, pa su tako dominikanci, po odobrenju tadašnjeg pape Grgura IX. 1233. god. postali službeni propovjednici protiv krivovjerja katara. Prije toga se, naravno, Dominik, zajedno sa svojih petnaestak mladih gorljivih suradnika propovijedanjem i širenjem pravovjerne Božje riječi uvelike potvrdio u suzbijanju katara. Uz to, svjestan kako je odgoj djevojaka i žena najbolji put da se takva sekta katara suzbije, osnovao je i ženski samostan 1207. god.

Sveti je Dominik umro 6. kolovoza 1221. u 51. godini života, a samo dvanaest godina poslije, odnosno 1233. god. papa Grgur IX. proglasio ga je svetim.

Kako su dominikanci bili službeni istražitelji heretičkog djelovanja katara (inkvizitori), ubrzo su stigli i u Hrvatsku, jer je i naše područje bilo velikim dijelom pod utjecajem tih dualista. Svoj prvi samostan na našem tlu osnivaju 1225. god. u Dubrovniku, a uskoro i u Čazmi, te potom po cijeloj Hrvatskoj.

Od samog su se početka dominikanci bavili izučavanjem knjiga, a posebno teoloških znanosti. Tako je bilo i u Hrvatskoj. Upravo su oni osnovali prvo hrvatsko sveučilište 1495. godine, kada je njihovo učilište u Zadru, osnovano 1396. godine, uzdignuto na sveučilišnu razinu.

U Hrvatskoj danas postoji više zajednica dominikanaca i dominikanki, a njihovi se samostani nalaze u Dubrovniku, Bolu na Braču, na Korčuli, u Rijeci, Trogiru, Splitu, Zagrebu…

U Bosni i Hercegovini, samo ga je jedna župa proglasila za zaštitnika, ona u Goraždu, a crkva koja je posvećena svetome Dominiku de Guzmanu nalazi se u Hrvatskoj Poljani kod Tuzle, župa Morančani, koja datira iz  1927. godine. 

Izvor: 

Morančanski kapelan Drago Sučić (Službeni vjesnik nadbiskupije Vrhbosanske – Broj 7 – 15. prosinca 1976.)
Danijel Marković/HT Portal


Podijelite:
Share