Proslava svetoga Dominika, zaštitnika crkve i Hrvatske Poljane 8.8.
8. kolovoza Crkva slavi svetoga Dominika, zaštitnika crkve u Hrvatskoj Poljani. Sveta misa bit će u 11 sati.
Dana 8.8. obilježava se sveti Dominik de Guzman, svetac rođen 8.8.1170. godine u Španjolskoj, a preminuo je 6.8.1221. Pokopan je u Bolonji. Sveti Dominik – zaštitnik crkve u Poljani Hrvatskoj, selu nadomak Tuzle koje pripada župi Morančani. Povijest crkve na ovom mjestu je veoma interesantna. Koncem 19. stoljeća u Tuzlu se doseljava nekoliko talijanskih obitelji Piccolotti. Domenika Piccolotti i njen muž Antonio došli su u ovo selo i stekli golemo imanje. Kako je crkva moranjačka bila daleko, a ostarjela Domenika nije mogla ići u Morančane, sama je dala izgraditi na svojoj njivi kapelicu 1922. godine i posvetila je svom nebeskom zaštitniku, svetom Dominiku. Tu se ona privatno molila kroz punih deset godina do 1931. godine, kada je ostavila ovaj svijet u 87-oj godini života.
Njezini sinovi nisu klonili kapelicu, nego su na njezin spomen dobroj majci u zahvalu pozivali svake godine župnika da služi svetu misu. 1966. godine podignuta je nova kapelica, jednostavna, onolikih dimenzija za koje se mogla dobiti dozvola. Sagradio ju je vlč. Marijan Pešić. Radove je nastavio vlč. Mato Ivkić. Filijala je otvorena i svake nedjelje se služila sveta misa. Nadograđivana, na brzinu pravljena, prokisivala je, plafon nije imala, oko nje ograda ostarila. Svijet se okupljao, vidjelo se i znalo da tako ne može ostati, treba sve urediti. Radove je započeo vlč. Šimo Janjić. Na kapelu je 1975. stavljena fasada, a u jesen 1976., tijekom lijepih dana, izmjenjen je krov i unutra potpuno uređena. 23. listopada 1976. godine, tadašnji biskup blagoslovio je kapelicu.
1997. godine župa Morančani u tuzlanskom dekanatu pod vodstvom svoga župnika vlč. Bartola Lukića obnovila je svoju filijalnu crkvu u Poljani Hrvatskoj koju je na spomendan svetoga Dominika 8.8.1998. godina blagoslovio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.
O svetom Dominiku
Sveti Dominik je rođen između 1170. i 1173. godine u Caleruegi u Kastilji i to u vrijeme kada je dobar dio Španjolske bio pod Arapima. Kao dijete od pet godina bio je povjeren ujaku svećeniku na odgoj i školovanje, a takva se odluka pokazala mudrom, jer se uistinu pronašao u svećeničkom pozivu i filozofsko-teološkoj izgradnji. Imao je prilike steći dobro obrazovanje i imao je mogućnosti posjedovati skupocjene knjige, no kada je u španjolskoj zavladala glad, prodao je svoje knjige kako bi od dobivenog novca mogao nahraniti siromahe.
Taj je njegov čin bio posebno poticajan i za njegove školske kolege i za profesore, tako da se kod mnogih pomalo oblikovala svijest solidarnosti sa siromašnima i napuštanje života u lagodnosti.
Dominik je, sudeći po tome da nam nije ostalo gotovo ništa od njegovih teoloških djela, očigledno bio itekako svjestan veće vrijednosti konkretnog rada i pomaganja drugima, od samog izučavanja teoloških djela i napredovanja u intelektualnom smislu. No, svakako će njegovo neprocjenjivo djelo biti utemeljenje Reda braće propovjednika (Ordo praedicatorum, skraćeno OP) 1216. god.
Putujući kroz Francusku našao je ondje mnoge ljude koji su, zbog nepoznavanja svoje vjere, olako prelazili na tada sve raširenije vjerovanje katara, koje se iz Bizanta proširilo sve do južne Francuske i gdje su se ti krivovjerci koji su naučavali postojanje dva boga – boga dobra i boga zla – nazivali albigenzi. I ta činjenica širenja takvog jednog kršćanstvu stranog vjerovanja pokazuje kolika je u to vrijeme bila moralna, vjerska i duhovna zapuštenost naroda.
No, upravo će katari Dominika nagnati da se bori za ljepotu izgubljene prave vjere, pa su tako dominikanci, po odobrenju tadašnjeg pape Grgura IX. 1233. god. postali službeni propovjednici protiv krivovjerja katara. Prije toga se, naravno, Dominik, zajedno sa svojih petnaestak mladih gorljivih suradnika propovijedanjem i širenjem pravovjerne Božje riječi uvelike potvrdio u suzbijanju katara. Uz to, svjestan kako je odgoj djevojaka i žena najbolji put da se takva sekta katara suzbije, osnovao je i ženski samostan 1207. god.
Sveti je Dominik umro 6. kolovoza 1221. u 51. godini života, a samo dvanaest godina poslije, odnosno 1233. god. papa Grgur IX. proglasio ga je svetim.
Kako su dominikanci bili službeni istražitelji heretičkog djelovanja katara (inkvizitori), ubrzo su stigli i u Hrvatsku, jer je i naše područje bilo velikim dijelom pod utjecajem tih dualista. Svoj prvi samostan na našem tlu osnivaju 1225. god. u Dubrovniku, a uskoro i u Čazmi, te potom po cijeloj Hrvatskoj.
Od samog su se početka dominikanci bavili izučavanjem knjiga, a posebno teoloških znanosti. Tako je bilo i u Hrvatskoj. Upravo su oni osnovali prvo hrvatsko sveučilište 1495. godine, kada je njihovo učilište u Zadru, osnovano 1396. godine, uzdignuto na sveučilišnu razinu.
U Hrvatskoj danas postoji više zajednica dominikanaca i dominikanki, a njihovi se samostani nalaze u Dubrovniku, Bolu na Braču, na Korčuli, u Rijeci, Trogiru, Splitu, Zagrebu…
U Bosni i Hercegovini, samo ga je jedna župa proglasila za zaštitnika, ona u Goraždu, a crkva koja je posvećena svetome Dominiku de Guzmanu nalazi se u Hrvatskoj Poljani kod Tuzle, župa Morančani, koja datira iz 1927. godine.
1. Morančanski kapelan Drago Sučić (Službeni vjesnik nadbiskupije Vrhbosanske – Broj 7 – 15. prosinca 1976.)/Danijel Marković
