Kritika i osvrt na postavku šeste izložbe u ciklusu Šibenska priča Roberta Andrejaša
Robert Andrejaš, osoba raznih interesa i zanimanja, od profesionalnog fotografa, foto reportera i snimatelja, pa do producenta i predavača, nadasve je svestrana i intelektualna ličnost, koja je svoj trag najviše ostavila u umjetničkoj fotografiji, bilo da se radi o kreativnoj fotografiji ili o edukativnoj aktivnosti.
Lutajući uvijek za originalnošću i promjenom kao glavnim vodičima ka motivu, Andrejaš se ogledao u svim fotografskim oblastima ostavljajući tako trajan trag u ukupnoj bosanskohercegovačkoj fotografiji. U svom posljednjem predstavljanju fotografijom Andrejaš je ponudio jednu od svojih najkompletnijih, a po kvalitetu i najjačih kreativnih postignuća u fotografiji “Šibensku priču” – nesvakidašnju priču o jednom gradu viđenog dušom autora.
Zato, kada govorimo o ovoj kolekciji fotografija podcrtajmo još jednom činjenicu da se autor u traganju za motivom odlučio nadasve na hrabar potez usmjerivši svoj objektiv na neobičan i nesvakidašnji motiv za koji se rijetko ko odlučivao upustiti. Prvo, zbog napora koji je trebalo uložiti da se dođe do krajnjeg rezultata, a drugo teškoću koju sam motiv nosi. Naime, treba biti veliki znalac u fotografiji da se u jutarnjim satima u uslovima postojećeg svjetla, gdje ulicama protrči onaj ko mora, napravi jedinstvena kolekcija monohromnih fotografija. Jedinstvena i po sadržaju i po tehnici, što se u zanatskom smislu može postaviti u sam vrh fotografije. Ono što posebno dojmi posmatrača je da je u relativno hladnom okruženju, motivu kamenih građevina obasutim još hladnijim jutarnjim svjetlom, iza hladnog objektiva, autor uspio još jednom potvrditi tezu da je objekat koji je motiv umjetniku, samo povod za njegovo kreativno izražavanje, i da upravo vrijednost Andrejaševih fotografija stvoreni odnosno izgrađeni odnos autora i objekta, što je u u konkretnom slučaju rezultiralo udisanjem duše kamenim zidinama.
No potrebno je kada je Robert Andrejaš u pitanju ukazati na nešto što predstavlja standard njegove fotografije, a to je korištenje svjetla kao izražajnog elementa, rijetko viđenog kod autora na ovim našim širim prostorima. Jer neke fotografije iz šibenskog ciklusa djeluju nestvarno da nam se čini da se radi o bajci. Ovom izložbom autor nije samo odlično odabrao motiv, niti je samo znalački iskoristio svjetlo i sjene, nego je još jednom dokazao da vlada fotografijom i kao tehnikom i kao umjetnošću.
Ozren Božanović, KMF AUF, AFIAP, predsjednik Asocijacije za umjetničku fotografiju u Bosni i Hercegovini
