(FOTO) Istraživanje Danijela Barišića o svadbama i teferičima: Nama nedostaje pravog narodnog veselja
U petak 27. listopada u Tuzli su bogatim kulturno-umjetničkim programom otvoreni Dani Matice hrvatske i Hrvatskog doma. Ovogodišnji program Dana Matice hrvatske Tuzla i Hrvatskog doma započeo je prigodnim programom ispunjenim poezijom, dramom i znanstvenim predavanjem iz područja etnologije. U umjetničkom dijelu večeri sudjelovali su članovi Vokalnog ansambla BKC-a TK pod ravnanjem Mirele Ibrahimović – Mehanović koji su izveli dvije obrade modernih pjesama, Sanela Babić, docentica na Akademiji dramskih umjetnosti koja je govorila stihove pjesme Moj dom, Silvija
Strahimira Kranjčevića i glumac Narodnog pozorišta Tuzla Luka Spasojević koji je govorio stihove mladog pjesnika Nikole Lere.
Središnji dio večeri bio je rezerviran za znanstveni rad dr. sc. Danijela Barišića pod nazivom Demografske i etnološke odlike hrvatskih sela tuzlanskog kraja (svadbeni običaji, proslave – teferiči). Riječ je o nastavku prezentiranja rezultata nastalih iz dugogodišnjeg rada na temu etnoloških odlika i običaja tuzlanskih Hrvata čiji je prvi dio profesor Barišić izložio prošle godine – također u okviru Dana Matice hrvatske. Na predavanju se moglo čuti o običajima kod vjenčanja u hrvatskim selima oko Tuzle koji sve više padaju u zaborav, a nekada su bili neizostavan dio života puka tuzlanskog kraja. Profesor Barišić je podsjetio na važnost svijesti o vlastitom identitetu i prenošenja običaja i tradicije na nove naraštaje kojima treba usaditi ljubav i potrebu svjesnosti mjesta odakle potječemo i „s više energije, ljubavi i želje se zadržavati na našoj povijesti, okruženju i korijenima.“
Predsjednica ogranka Matice hrvatske Tuzla, Marica Petrović, na koncu večeri je zahvalila posjetiteljima na dolasku i pozvala ih da dođu na ostale događaje koji će biti dio ovogodišnjeg programa Dana MH Tuzla i Hrvatskog doma. Ovogodišnji program Dana MH Tuzla i Hrvatskog sastojat će se od posjeta ogranka MH Čitluk 10. studenog, kreativne radionice govorenja i pisanja 17. studenog, predstavljanja 19. broja časopisa Gradovrh 24. studenog i dramske predstave 1. prosinca.
Istraživanje Danijela Barišića o svadbama i teferičima: Nama nedostaje pravog narodnog veselja
Prisutni su imali priliku čuti o nekadašnjim svadbenim običajima i teferičima u selima oko Tuzle. Kako je pojasnio Barišić, ideja za istraživanje na tu temu je potekla od profesora Saliha Kulenovića.
“Probudio je interes kod mene da se počnem baviti etnologijom, a da to ne ide u smjeru hiperprodukcije i radova koji se temelje na tome “ovo je staro 100 godina” i slično nego da se pozabavimo pričama, kontinuitetom običaja i kontinuitetom onog što je taj naš taj svijet radio od sredine 19 stoljeća pa na ovamo”- pojašnjava autor. Nažalost, stariji ljudi koji bi mogli ispričati te priče, nisu više među živima te je malo toga zapisano što je velika šteta jer se radi o malom području, a koje je bilo pod uticaje i istoka i zapada. Dosta toga smo preuzeli o drugih, nešto se razvilo autohtonog. Nekoliko je zanimljivosti kada se priča o zajedničkim svadbenim običajima na tuzlanskom području.
“Sve se temelji oko hrane, prije svega. Šta god radimo ovdje, bitno je da se dobro jede, a sve ostalo ide u neki drugi plan. Zajedničko je to što da sve što se događa u narodu lijepo, pokušava se podijeliti. Sve što imate kod kuće, pokušavate na najbolji i najkvalitetniji način prezentriati selu i malo šire. To je ono što se zove “nam” u naše narodu, kada vi u svojoj želji da pokažate, želite se malo isprsiti da o vama lijepo govore, da ta priča traje, da se ovamo pripovijeda i da, u to vrijeme, čak budete neki trendseteri”- objašnjava Barišić.
Primjera radi, jedan od ukinutih običaja je “duvak”, odnosno, veo kod mladenke. Njega je donosila kuma, odnosno, “enđa”. Danas je to preraslo u bidermajer koji se baca. Neki običaji su se zadržali poput prodavanja mladenke na vratima kada dođu kum i kuma, zatim donošenje darova, darivanje rodbine i ukućana. Nažalost, sve se to svelo na materijalno.
“Danas nema više darova već je postala tradicija darivati u novcu što je možda s današnjeg aspekta života, praktičnije. Zato, ne možemo kazati da nešto ne treba zadržati na silu ako više nema učinka i smisla. Ljudi žive na drugačiji način, organiziraju slavlja drugačije i svi oni, od kulture i tradicije, zadržavaju ono što žele”- naglašava on.
Poseban aspekt stavlja na druženja stavlja na nekadašnje teferiče, masovna okupljanja i druženja.
“Nemamo mi više vremena za prave teferiče. Imamo slavlja poput Nove godine, Praznika rada, Dan žena…Ali nisu to klasični teferiči, to su zabave jer se tu bira određena vrsta glazbe i način na koji se sprema. Nama nedostaje pravog narodnog veselja. Ali nedavno je završio vašer u Puračiću i ljudi kada to gledaju kažu da je to “seljački”, grubo rečeno. Međutim, to je naša tradicija, naša stvarnost. Ako se neko osjeća dobro u tome, to treba poštivati. Ako vi i ja nemamo isti ukus, ne moramo tamo otići. Zadržimo se u krugu u kojem je nama dobri i s ljudima s kojima je nama dobro” – priča Barišić. Ipak, dodaje, bitno je očuvati običaje jer smo skloni prihvaćanju svega i svačega u današnje vrijeme.
“Nemamo filtera, a ako nemamo filtracije, često padnemo u neukus i kič. Jako je važno izbjeći to. Nažalost, često se susretnemo u tim etnološkim okvirima, da su ljudi usvojili kič, a da toga nisu ni svjesni”- smatra.
Na kraju, zašto bismo trebali čuvati običaje i prenositi ih mlađim generacijama?
“Bilo bi lijepo da kada učimo povijest, znamo od koga potičemo i budemo svjesni toga da mi nismo ponikli na bečkom dvoru, ni na Topkapi u Istanbulu, nego smo mi ljudi koji smo odrasli pod oblacima i suncem Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju Tuzle i da se na takav način prema našem okruženju, našoj povijesti, trebamo zadržavati i osvrtati sa puno više enrgije, želje i ljubavi”- poručio je Barišić.
Mladen Bosankić/Nataša Tadić/Balans
