FOTO/VIDEO: Demokratija na tuzlanski način – Borba za samostan Josipovac
BiH je jedina zemlja u regiji koja još uvijek nema Zakon o restituciji. Oduzeta imovina se ne vraća vlasnicima jer nema zakona. Međutim, zakona ima za korištenje i prodaju te imovine poput kompleksa Josipovac u Tuzli koji je oduzet časnim sestrama. Svi su se proglasili nenadležnim za ovaj problem.
Samostan Josipovac, star oko 130 godina, nacionalni je spomenik BiH. Časne sestre bezuspješno desetljećima pokušavaju vratiti imovinu kucajući na vrata brojnih institucija na svim razinama vlasti, pokazujući dokumentaciju da je tu bio sakralni objekt što im se spori.
“Jedne prilike smo dobile odgovor kako ćemo prvom prilikom kada se usvoji zakon o denacionalizaciji da će Tuzla biti prva koja će nam vratiti naše. Nažalost, vidimo što se događa s ovom zgradom. Ona se kupuje, preprodaje, mijenja se njen izgled”, kaže Elizabeta Ana Ćosić, Kćeri božje ljubavi.
Josipovac je dodjeljivan raznim subjektima, imao je različite namjene. Zakonom o otkupu stanova, privremeni stanari otkupili su stanove iako je zemljište nacionalizirano. Na oko 190 dunuma oduzete zemlje, nalaze se bašte, improvizirani objekti, parkinzi. Grad Tuzla ne smatra se odgovornim.
“Nikada nije donio odluku da se na ovom zemljištu, koje je podložno restituciji, mogu zasnovati tuđa prava. Mi smo svjesni činjenice, mi čekamo zakon o restituciji, odnosno, o denacionalizaciji, u kakvom god obliku bio, da se desi i Grad Tuzla će odmah donijeti svoje propise i odluke”, navodi Jasmina Hasanefendić Šimleša, Služba za geodetske i imovinsko pravne odnose Grada Tuzle, piše N1.
Odsutnost interesa, neznanje, povijesna šutnja, ignorancija, odnos je države prema časnim sestrama. Sada je na potezu lokalna zajednica, smatraju poznavatelji prilika.
“Tuzla bi time dobila još jedan broš u nizu, tako da kažem, broševa koje pokazuje u svijetu kao multinacionalna, multikulturalna, multi multi. S time se volimo hvaliti. Evo sestara koje su, zapravo, svjetske. Kada su sestre, da kažem, istjerane 1947. godine, ostale su samo naše, domaće”, kaže Marica Petrović, Matica hrvatska Tuzla.
A časne sestre su imale višestruku ulogu – bavile se obrazovanjem, odgojem mladih, formirale ekonomiju na imanju te zadužile društvenu zajednicu. U tišini se nadaju da će društvo sada pomoći njima. Pred početak rata, časne sestre zajedno s franjevcima, uspjele su obnoviti groblje na kojem je ukopano više od 30 časnih sestara koje su živjele i djelovale na ovom području.
“Ovo je jedan samostan koji je nama jako važan, jako bitan. To je jedina građevina koja je ostala na ovim prostorima od našeg utemeljenja. Naša utemeteljica majka Franciska Lehner i bila prisutna kada je završen i blagoslovljen. Tu je uvijek živjelo preko deset sestara”, kaže Ćosić.
Samostan je proglašen nacionalnim spomenikom 2014. godine, ali nema nikakvog obilježja. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika nije odgovorila zašto je to tako, a iz Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-povijesnog i prirodnog nasljeđa Tuzlanskog kantona je rečeno da to nije njihova nadležnost. Časne sestre ne odustaju. Poručuju – ”ustrajat ćemo u borbi, da nam se vrati ono što nam pripada.”
Nataša Tadić
