Na današnji dan 1952. godine rođen svećenik Marko Lacić
Vlč. Marko Lacić rođen je 25. travnja 1952. godine u Poljacima, od oca Ive i majke Jele rođ. Brkić. U rodnom mjestu primio je sakramente krštenja, prve pričesti i krizme. Osnovno obrazovanje stekao je u Poljacima, Bostici i Gornjem Žabaru.
Već u mladosti osjetio je duhovni poziv te je odlučio stupiti u sjemenište kako bi se pripremao za svećeničko zvanje. Iako je njegov otac u početku teže prihvatio tu odluku, uz pomoć tadašnjeg župnika vlč. Miodraga Miškovića, kao i brojnih dobročinitelja – među kojima se ističe Ivo Lacić (Stjepanov) – Marko je uspješno završio sjemenište u Pazinu, u Istri. Tijekom školovanja, osobito za vrijeme praznika, rado je pomagao u župi, zbog čega su ga mještani s ljubavlju prozvali „Paročić“.
U jesen 1972. godine stupio je u Bogosloviju u Sarajevu, gdje je boravio do ljeta 1979. godine. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1979. godine u sarajevskoj katedrali.
Po povratku u rodni kraj započele su pripreme za njegovu Mladu misu, koja je svečano proslavljena 19. kolovoza 1979. godine na obiteljskom imanju. Pripreme su trajale gotovo mjesec dana, a u njima su sudjelovali obitelj, župljani i brojni prijatelji. Teren je uređen, postavljeni su šatori, a organizacija je bila na visokoj razini zahvaljujući pomoći naših ljudi iz inozemstva. Za pripremu hrane pobrinule su se časne sestre Služavke Malog Isusa, predvođene s. Janjom Mićić. Posebnu brigu oko organizacije imao je i vlč. Nikola Burić. Vlč. Marko bio je treći mladomisnik iz župe Gospe Snježne u Poljacima.
Nakon Mlade mise službovao je kao kapelan, odnosno župni vikar, u Derventi i Prozoru, a jedno vrijeme bio je i pomoćni ekonom u Bogosloviji u Sarajevu.
Godine 1985. povjerena mu je novoosnovana župa Dragunja kod Tuzle, nastala odvajanjem od župe Breške. Ondje je započeo gotovo od samih početaka, bez osnovnih uvjeta za život i rad. U početku je boravio kod majke, a potom u privatnom smještaju u Dragunji. S velikim zalaganjem izgradio je župnu kuću, obnavljao kapelice po grobljima i redovito služio više svetih misa nedjeljom. Brinuo je o vjeronauku, pripremao vjernike za sakramente i neumorno radio na duhovnoj i materijalnoj obnovi župe.
Nakon što je uredio župnu kuću i omogućio slavljenje mise u njezinu podrumu, započeo je gradnju župne crkve, koju su župljani odlučili posvetiti sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću, svecu koji je vlč. Marku bio osobiti uzor i zagovornik. Svake srijede slavio je mise na posebne nakane, okupljajući vjernike i u najskromnijim uvjetima.
U jesen 1999. godine premješten je u župu Glavice kod Bugojna. Kada se pojavila potreba za obnovom župe Gorice, u kojoj je nakon ratnih razaranja ostalo tek nekoliko zidova stare crkve, povjerena mu je zahtjevna zadaća izgradnje nove crkve. Taj je zadatak uspješno priveo kraju, podigavši crkvu i stavivši je pod krov.
Nakon toga službovao je u župi Jelaške kod Olova, a potom je premješten u župu Lovnica, smještenu između Zavidovića i Žepča, gdje od 2010. godine vjerno i predano vrši svoju svećeničku službu.
Tijekom cijelog svog svećeničkog života vlč. Marko rijetko je koristio godišnje odmore, svakodnevno slaveći svetu misu i služeći svom narodu. Posebno se istaknuo brigom za siromašne, bolesne i potrebite, osobito u teškim ratnim vremenima, ali i danas ostaje vjeran tom poslanju.
Neka Gospodin blagoslovi svaki njegov korak i nagradi sav trud, ljubav i žrtvu koje je ugradio u život Crkve i svoga naroda.Sretan vam rodjendan velecasni..
Josip Lacić
