AUDIO: 132. obljetnica smrti sestre Franziske Lechner, značajne osobe za Tuzlu i šire
Dana 14. travnja 1894. godine u malome mjestu Breitenfurt kod Beča umrla je sestra Franziska Lechner, utemeljiteljica reda “Kćeri Božje ljubavi”. Rođena je 2. siječnja 1833. u bavarskom selu Edling, na seoskom imanju. Za tuzlanske krajeve je važna povijesna ličnost, jer je sa svojim “kćerima” udarila temelje modernog školskog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, pa tako i u tuzlanskom kraju.
Bosanska vlada 1885. godine darovala je Družbi Kćeri Božje ljubavi Provincije Božje Providnosti zemljište zvano Dragoželj koje se nalazilo dvadesetak minuta udaljeno od središta Tuzle prema Simin Hanu. Zapušteno zemljište časne sestre su iskrčile, obradile, zasadile i postupno se formirala ekonomija prozvana Josipovac.
Sestra Elizabeta Ćosić ističe da je samostan posvećen svetom Josipu, simbolizirajući rad i skromnost desetak sestara koje su tu živjele. Danas na Josipovcu počivaju 34 časne sestre, ostavljajući trajni pečat u kulturnoj i prosvjetnoj povijesti tuzlanskog kraja.
„Svake godine na svetog Josipa sjećamo se svih onih koji su ovdje živjeli, radili, umrli. Ovdje imamo groblje u kojem su sahranjene 34 sestre i one su iz drugih krajeva bivše Jugoslavije i šire jer ih ima onih koje su došle iz Austrije, Njemačke, Poljske, tako da su ovdje svoj život posvetile radu i odgoju koji je bio jako prisutan u to vrijeme. Od 1884. se ovim lokalitetom počelo raspolagati i tada je izgrađen samostan sv. Josipa gdje je uvijek bilo 10-ak sestara koje su se brinule o prostoru i pridonosile za našu školu Kraljice svete krunice koja je bila na prostoru današnjeg katoličkog školskog centra“.
Gradnja samostana na ovoj ekonomiji počela je 29. svibnja 1886. godine, a završena 6. rujna iste godine, kad je i blagoslovljen. Blagoslovu samostana nazočila je i Majka Franciska.
„Ona je bila velika žena koja je osobno došla u Tuzlu i koja je ovdje na ovom lokalitetu bila prisutna kada je taj samostan izgrađen i blagoslovljen gdje su sestre nastavile živjeti i vjerujem da bi se jako radovala da i danas sestre imaju taj prostor u posjedu i da ga osposobe kao samostan i to bi bila ljepotica grada Tuzle, ali to je bio i molitveni prostor, tu smo imali kapelicu i tako da bi to bilo vraćeno u prvobitno stanje ako bi ga dobili nazad.“ nastavlja sestra Elizabeta.
Na osnovi peticije Elizabete Ćosić od prosinca 2013. godine, pokrenut je postupak za proglašenje samostana i groblja Josipovac u Tuzli nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Samostan je 5. studenoga 2014. proglašen nacionalnim spomenikom BiH u svojstvu povijesnog spomenika. Groblje časnih sestara ne uživa režim zaštite utvrđen ovom odlukom, jer prema Kriterijima za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima nadgrobnici ne ispunjavaju uvjete. Samostan još nije vraćen časnim sestrama.
Od 2005. godine Družba sestara kćeri Božje ljubavi u Tuzli sve do danas bezuspješno je nekoliko puta pokušavala u svoje vlasništvo vratiti samostan Josipovac, usprkos svoj dostavljenoj dokumentaciji. Više puta im se pokušavalo reći neistinu da “tu nije bio sakralni objekt”. Na lokaciji Josipovac nalazi se odašiljač, a na nacionaliziranom zemljištu na toj lokaciji bilo je nekoliko objekata među kojima je i jedna zgrada s čak osam stanova, koje su prijeratni korisnici stanova uspjeli otkupiti temeljem odredbe o stanarskim pravima koje su izjednačene s vlasničkim. Časne sestre bore se i s nelegalnom gradnjom puta preko posjeda.
“Još uvijek nismo dobile u povrat naše imanje koje je ogromno, ali imamo nade da će doći dan kad ćemo moći dobiti sve ono što je bilo naše u vlasništvo i dati tome onaj obol koji je nekad imao ovaj lokalitet i ovaj samostan“ završava sestra Elizabeta Ćosić.
Danijel Marković/www.htportal.eu
