“Ukazanju Gospe u Zoviku”

Priču dajem u cijelosti, a prema zapisu Drage Zec o ukazanju Gospe kojoj je njena baka ispričala.

Tekst dajem u cijelosti;

____________________________________________

‘Priču mi je ispricala moja pokojna baka (Mara Zecevic mog pokojnog oca mati ) i susjeda Mara (Marka Grginog žena).’

“Kad je moja pokojna baba pričala meni o Gospinim ukazanjima u Zoviku imala sam oko 14./15.godina.

Nisam baku puno ispitivala o tim viđenjima, ali sjećam se da sam je pažljivo slušala jer sam to tad prvi put čula i bilo mi je jako interesantno. Baka mi nikad ništa nije slagala pa mislim da je sve sto sam čula istina!

Naime, Gospa se ukazala djevojčicama Mari Zečević (pokojnog Filipa Zečević sestri) te Delfi Krnjić (sestra pokojne Mare Zečević). Moja baka je dobro poznavala obje djevojčice kao i cijelu njihovu familiju. Bili su susjedi i često su se posjećivali.

Baka mi je rekla da djevojčicama nije bilo lako jer su ih puno ismijavali i mislili su mnogi da one lažu o svojim viđenjima.

Moja baka je bila prisutna kad su jednom cure imale viđenje.Rekla mi je da one obično kleknu, počnu moliti i onda padnu u nesvijest.

Tokom pada i dok su još u nesvijesti ljudi koji su bili prisutni palili su smotani karton ili papir i tako upaljen stavljali djevojčicama na taban ili kožu, ali one se nisu pomicale.

Neki ljudi uzimali su žigu pa stavljali po tabanima, nožnim prstima, ali one se nisu ni pomakle. Koža je znala biti dobro crvena, ali njih ništa nije boljelo niti im je smetalo, a nisu se ni budile dok viđenje nije prošlo.

Dok je jednom moja pokojna baka bila na kavi kod Delfine mame, pokojna baba Kajuna je rekla Delfi da nije lijepo ako to ona izmišlja, puno ljudi misli da ona laže.

Tad je mala Delfa pala u nesvijest i kad se probudila ili došla k sebi rekla je sljedeće baki Kajuni;

“Majko, Gospa mi je rekla da ti ovo kažem, mnogi ne vjeruju da ja imam viđenje, a za dokaz kaži svima da ću ja umrijet kad napunim 15. godina, a ti nećeš ni jednu suzu pustiti kad ja umrem. Svi koji dođu da me vide ili na sahranu će plakati, a ti nećeš ni jednu suzu pustiti.”

Tad joj je pokojna baba Kajuna rekla;

“Kćeri moja gdje će mati biti da ne place kad joj dijete umre, pogotovu od 15. godina.”

Baki Kajuni nije bilo jasno zašto joj kćer treba umrijet od 15. godina ako je vidjela Gospu. Nije htjela da prihvati da će joj kćer umrijeti mlada i to sa samo 15 godina.

Taj dan ni mojoj baki nije bilo jasno sve sto im je Delfa rekla! Nisam pitala baku koliko je tog dana Delfa imala godina. Znam da mi je baka rekla kad je Delfa napunila 15 godina da je umrla i da nikad nije bila bolesna.

Kad je vijest došla mojoj baki da je Delfa umrla naravno da je baba otišla kod susjede, Delfine mame, da je tješi.

Kad je baka došla u kuću vidjela je Delfu na krevetu, kao da spava. Bila je lijepa i svijetlog lica. Imala je tada 15 godina.

Obistinilo se što je Delfa svojoj mami i mojoj babi rekla!

Svi koji su taj dan došli da obiđu pokojnu baku Kajunu plakali su, ali baka Kajuna ne (Delfina mama). Sjedila je pored kćeri, ali niti suzu nije pustila.

Baka mi je rekla da je Delfa bila par dana mrtva u kući i sahranjena, a da baka Kajuna (Delfina majka) nije uopće plakala.

Nije ni suzu pustila.Tad je moja baka povjerovala sto je Delfa pričala.

Obistinilo se!

Ja baku tad nisam uopće prekidala dok je pričala, niti sam je što pitala, samo sam je slušala. Nisam je željela prekinuti dok mi je to pričala. Bilo mi je lijepo čuti da je Gospa došla u moje susjedstvo.

Vjerovala sam baki sve što je rekla.

Mara Zečevic, vidioc (Deranova sestra) rekla je svojoj mami, da joj je Gospa rekla da će umrijet za 15 dana, da se mati ne sikira jer je ona svoj zadatak na zemlji ispunila i da joj je vrijeme da ide. Točno za 15 dana, kad je Mara napunila 15 godina umrla je isto kao i Delfa, a da nikad nije bila bolesna.

Mara je bila jako lijepa cura. Kad je umrla stavili su joj jagluk na glavu i tako je sahranjena sa jaglukom.

Jagluk – Jagluk je izrađen od tanjeg sadeluk beza s bogatim motivima po krajevima. Na svakom kraju svilenim koncem su izvezena po tri biljna motiva, lišća ili cvijeća, u ciklama crvenoj i blijedozelenoj boji, oivičen svilom braon boje.  Žilice na lišću su od srme. Grančice su postavljene na maslinastozelenu podlogu koja vjerovatno predstavlja zemlju na kojoj je trava tamnije zelene boje. Iznad cvijeta je srmom navezen prizor ptice modrikaste ili plave boje. Okolo su proizvoljno raspoređeni plavi i modrikasti cvjetići. Po kraju i ponegdje sa strane su tri uporedne cik-cak crvene pruge. Uz rubove su urađeni plavi i crveni zubići. Platno je tkano od pamuka u dva nita na horizontalnom tkalačkom stanu, a za vez su korištene svila i srma. Tehnike veza su mušebak, verevija i keranje. Upotrebljavan je kao ukrasni peškir u enterijeru kuće ili kao svatovski dar.

Moja pokojna baka je išla objema curama na sahranu i obje su umrle kad su napunile 15 godina.

Koliki je bio razmak u vremenu između njihove smrti nisam pitala baku, ali znam da su obje rekle roditeljima kad će umrijeti. Sve što su rekle obistinilo se !

Baka mi je isto rekla da je Gospa tražila da se iskopa izvor ili bunar u jednoj njivi prema crkvi. Njiva je pripadala nekom čovjeku iz Anticevica, prije crkve. Rekla mi je baka ime vlasnika te njive, ali se sad ne sjećam njegovog imena. Taj čovjek nije dao da se voda kopa jer je mislio da cure lažu.

Nije želio da u sredini njive ima vodu ili bunar jer je želio cijelu njivu orati.

Ovi događaji koji su se dešavali u susjedstvu moje bake su joj učvrstili vjeru te je uzela Treći red. Rekla mi je baka da cure nisu imale podršku od svećenika i crkve.

To je bilo odmah poslije 2. svjetskog rata i komunisti su polako počeli vladali Zovikom i Brčkom te je polako sve padalo u zaborav.

Ovi događaji o viđenjima i smrti dviju djevojčica (koje su najavile svoju smrt) kružile su selom. Tek je nekoliko godine poslije smrti petnaestogodišnjakinja izgrađena kapela prema crkvi (kapela sa fotografije u prilogu).

Ne znam da li je točno gdje je bilo viđenje, ali sigurno nije daleko od tog mjesta.

Što su Mara i Delfa razgovarale s Gospom nisam baku pitala ? Rekla mi je baka da su rekle da se narod treba obratiti Bogu, moliti, postiti, činiti dobro, vjerovati ako ne onda neće biti dobro za nas kraj.

Godine 2002. posjetila sam Zovik i svoju pokojnu mamu. Mara Zečević, Delfina najmlađa sestra došla je tad kod moje mame na kavu te sam iskoristila priliku da je pitam šta se ona sjeća od tih dogadjaja.

Mara mi je rekla koliko je imala godina i da se dobro toga sjeća kao i Delfine smrti.

Mara mi je ukratko rekla da je Gospa tražila neke stvari da se rade u Zoviku, ali crkva (župnik) i ljudi su to ignorirali.

“Pamtim, pamtim dobro moju sestru” ….nastavila je moja pokojna susjeda Mara. Sestra mi je rekla da se treba moliti, postiti određene dane, (ne sjećam se koje je dane rekla), ići u crkvu što češće, ne lagati jer zbog laži mnogi ne odu u raj, govoriti istinu i samo istinu, ne krasti, ponizan biti i dobro činiti. Moli Maro za obraćenje grešnika i za nevjernike.

Nikad nemoj biti ohola!

Delfa je Maru i djecu iz susjedstva uvijek sjetovala, bila je nježna prema njoj i ostaloj djeci. Mari je teško palo kad joj je sestra umrla. Obećala je sestri da će raditi kako ju je savjetovala.

Rekla mi je Mara da joj mati nije plakala za sestrom jer joj je Gospa dala snagu da ne tuguje za kćerkom. To je još jedan dokaz i da je Delfa vidjela Gospu !

Nisam mogla Maru puno ispitivati jer su tada došli drugi gosti.

Sad mi je žao sto nisam 2002. godine našla vremena i otišla kod nje i detaljnije o tome popričala.

Onaj tko ne vjeruje u ukazivanje Gospe u Zoviku neće vjerovat niti da neko od mrtvih uskrsne.

Tekst : Draga Zec

Ravne Brčko 24

Fotografija:

– izvorni izgled stare kapele posvećene Blaženoj Djevici Mariji u Zoviku (izgorila u požaru)

– fotografija mjesta na kojem je bila kapela

– fotografija novo izgrađene kapele po nacrtima stare kapele.