O JEDNOM DOKUMENTU IZ 1611. KOJI GOVORI O CRKVI U VAREŠU – Michael Ursinus, Sveučilište u Heidelbergu
U Arhivu Franjevačkog samostana u Fojnici, među spisima osmanske provenijencije, nalazi se jedna do sad neobjavljena teskera nekog Mehmed-bega, a koja svjedoči o postojanju crkve u Varešu.Dokument pod signaturom AT XI, 2408, datiran na 13. – 22. lipnja 1611. glasi: Transkripcija:Recto:HüveVech-i tahrir-i huruf budır ki ma’den-i Vareş ehalisi içlerinde mâ-takaddemdenvaz’-i kadim üzere kenisa olub haraba müşerref olmağın bu def’a ma’den-imezbur ehalisi kenisa üzerinde tahta ta’mir ve terkim içün bu caniblerindenizin taleb eyledüği ecilden ber karar-i sabık tul ve arz bina eylemeğiyçünyedeylerine işbu huruf li-ecli’t-temessük vaz’ olındı kimesne bir ferdmani’ ve dafi’ olmıya vakt-i hacetde ihticac edine tahriren fi evayil şühurRebiyülahir sene işrin ve elf El-fakirMehmed Verso: [pečat:] Mehmed bin İbrahim*Prijevod:Sprijeda:On! [zazivanje Boga]Razlog za sastavljanje slova je ovaj: Od davnina (mâ-takaddemden) postojala je među ljudima vareškog rudnika crkva koja je počivala na prastarim (kadim) temeljima. Budući da joj prijete urušavanja, stanovnici spomenutog rudnika sada traže dopuštenje od ove [naše] strane da se drvene daske [ili grede] koje se nalaze iznad [lađe] crkve, poprave i obnove. Zbog toga su ova slova predana u ruke njima, u obliku sudske isprave (temessük), tako da grade [u] dužinu i širinu prema prijašnjem stanju. Nitko nema pravo smetati ili se protiviti. Oni to trebaju posvjedočiti u vremenima potrebe.Napisano u prvoj dekadi mjeseca rebijulahira tisuću dvadesete godine [13. – 22. lipnja 1611.]
Vaš ponizni sluga, MehmedOtraga bosančicom i pečat na arapskom:Teskera od Medbega [Mehmed-bega] subaše kako da se crkva gradi[pečat:] Mehmed, sin Ibrahima***Kako se čita iz dokumenta, stanoviti Mehmed-beg kojeg je netko od suvremenika na poleđini dokumenta, bosančicom, etiketirao kao subašu, dakle zastupnik sandžakbega u poslovima administracije, tu u ”rudarskom selu Vareš”,1 izričito govori da je ”u narodu vareškoga rudnika” od davnina (mâ-takaddemden) postojala crkva koja je počivala na ”prastarim temeljima” (kadim). Budući da joj je prijetilo urušavanje (u svakom slučaju krova i stropnih greda) stanovnici su tražili dopuštenje za popravak i obnovu. Isprava u obliku sudske potvrde temessük izdana je na traženje stanovnika i dopušteno im je da se to ”gradi” isključivo prema prijašnjim dimenzijama i obliku. Dokument je parafiran Mehmedovim potpisom na recto strani, a otraga pečatiran voštanim žigom u kojemu se jasno čita Mehmed bin Ibrahim tj. Mehmed sin Ibrahimov.Ovaj dokument ujedno svjedoči koliko je zbirku koju je dr. Josip Matasović objavio prije gotovo jednog stoljeća, 2 nužno i potrebno revidirati i s kolikim oprezom provjeravati. Iako je njegova zbirka dobro zamišljena i rađena po načelu kronološkoga niza, pod godinom 1611., nažalost nema nijedan dokument koji bi govorio o crkvi u Varešu. Štoviše, o istome nema uopće slična dokumenta. Ovo samo potvrđuje da se prilično dobronamjeran projekt sustavne obradbe osmanskih dokumenata iz zbirke AT (Acta Turcica/Turcarum) fojničkoga samostana koju je Matasović pokušao objaviti pod nazivom Fojnička regesta, ozbiljno treba kritički preispitivati i nastojati shvatiti po kojemu je ključu birao dokumente u namjeri da im sadržaj izađe na svjetlo dana. 3 [Tekst objavljen u Bosni franciscani, br. 61, Sarajevo 2024., str. 143-147]
Prijevod s engleskog jezika Ana Papić, mag. (Livno). Prijepis bilješke na bosančici Tomislav Perković (Livno). U (neobjavljenom) defteru pod brojem 211 iz 1542. stoji da se selo (ma’dem köyi) pod imenom Vareš, u kojemu se vadi željezna rudača, sastoji od 8 muslimanskih poreznih kućanstava, 2 neženja, 118 kršćanskih i 11 baština (BOA TD 211, str. 45-47). Istodobno, defter spominje Borovicu (str. 48-49), selo nedaleko od Kraljeve Sutjeske, kao varoš s jednim muslimanskim domaćinstvom i 60 kršćanskih!
Josip Matasović, Fojnička regesta, SKA LXVII, Beograd 1930., str. 61-431.3 Upravo zbog te činjenice, fratri fojničkoga samostana angažirali su potpisnika ovoga rada i pokrenuli nakladnički niz Turski izvori koji ima za cilj sustavnu obradbu i objavu osmanskih dokumenata iz samostanskog Arhiva. Od 2018. godine do danas, objavljeno je ukupno 30 publikacija pod zajedničkim nazivom FOJNICA – Osmanski dokumenti iz Arhiva Franjevačkog samostana. U ukupno 5 kutija objavljene su publikacije ovim redom: FOJNICA 1 – publikacije od 1 do 6 – Sarajevo 2018; FOJNICA 2 – publikacije od 7 do 11 – Sarajevo 2019; FOJNICA 3 – publikacije od 12 do 16 – Sarajevo 2020; FOJNICA 4 – publikacije od 17 do 23 – Sarajevo 2022; FOJNICA 5 – publikacije od 24 do 30 – Sarajevo 2023. Ukupno 300 originalnih dokumenata s recto i verso faksimil-prikazom uz transliteraciju na suvremenu tursku latinicu i prijevode na njemački i hrvatski jezik, što je nešto više od 2500 stranica teksta!
Izvor: Župa Vareš
