FOTO: Mačkare u Par Selu: Bolje da nestane selo nego običaj

Pokladni utorak u Par Selu kod Tuzle obilježava se na poseban način decenijama. Naime, taj dan se organizuju mještani u skupinu i idu kroz sela uz pjesmu i veselje, u narodu poznata kao mačkare.  

Dok su maškare i karnevali poznati u svijetu na specifičan način, mačkare u Par Selu su još specifičnije. U mačkare idu muškarci svih starosnih skupina. Ta vesela skupina ima “mladu”, “mladoženju”, pratnju, a odnedavno i “staru babu” koja čuva par. Duge 53 godine u mačkare ide i Stjepan Josipović.

“Ja sam već počasni član”- kaže kroz smijeh. Na njemu ja stara katolička bijela nošnja. Nekada je, priča nam, ta nošnja bila uža malo. U suštini, nekada, a i sada, nošnju čine košulja, gaće, prsluk, tkanica, vunene čarape, šešir…

“Prsluk koji su prije nosili ljudi i mi kao djeca, nema teorije da ga sada obučemo. Sada prilagođavamo, imaju žene koje to preprave, kroje. Mačkare nastoje i kroz nošnju i korz pjesmu i igru, zadržati običaje i tradiciju.

“Selo gubimo, ali gledamo da ostane običaj. Bolje da nestane selo nego običaj. Nastojimo da se taj običaj na zatare. Ja kao mlađi, hodao sam sa starijima kao što s nama danas hodaju mlađi. Promijenilo se dosta toga. Ako čovjek izađe na bašču, svratimo. Ako nije, nije voljan. Ako neko zove, svraćamo. Uvijek je to bilo pravilo” – objašnjava Stjepan.

Ova zanimljiva grupa u prvi plan ističe svoju “mladu” koja je glavna atrakcija. Više godina tu funkciju obnaša Zoran Biletić koji je kao dijete postao dio te priče. Ne voli to svako, objašnjava. Uz staru seljačku nošnju koju je naslijedio od majke, tu je i poneki komad nakita, torbica u koju slaže novac koji mačkare dobiju te maska sa kosom.

“Pa, “mlada”  je centralna figura i ona zabavlja sve ove mačkare i domaćine gdje dođemo, da bude živa, vatrena, da bude “šoudamen”. Ja sam mlada od malih nogu i usavršio sam tu ulogu. Dobrovoljno pristajem svake godine da to budem” – naglašava naš sagovornik. Šaljivo dodaje da su mladu prije više zadirkivali, ali sada ne smiju od “mladoženje”. A kako je prihvaćen kod domaćina?

“Narod nas dobro dočeka. Ne možemo stići obići sve, neki se i ljute. Nekada davno, u mačkare smo išli sa kočijama i fijakerima. Išli smo pješke, a sada smo se malo modernizovali pa idemo autima do punktova” – priča nam.

Mladen Čajić došao je iz Njemačke da bi učestvovao u mačkarama, družio se i veselio.

“Draž mačkara je da nam bude lijepo i fino i da se proveselimo i izezamo prije Korizme. Lijepo nam bude, proveselimo se uz našu tradiciju i običaje. Nažalost, svake godine nas je sve manje i manje. Ja sam prevalio puno kilometara da bih danas bio ovdje i trudit ću se da održim taj običaj dok sam živ” – naglašava Mladen i dodaje da je nošnju na njemu, skrojila stara baka iz Doknja.

Iz inostranstva je došao i 15-godišnji Karlo Pranjić, tačnije iz Austrije. Nošnju koju ima na sebi je dobio od bake.

“Drugu godinu učestvujem. Bio sam prije dvije godine. Bude zabavno, lijepo. Ljudi nam se obraduju. Volim svirati bubanj još od malih nogu. Lijepa tradicija”- kaže Karlo.

U zadnjih desetak godina, većina članova grupe kupa ide, a predvodi ih Radan Divković.

“Sticajem okolnosti preuzo sam na sebe organizaciju i da ih naučimo kakva je tradicija Poklada i mačkara. Morali smo uvesti punktove jer smo ostali jedna jedina klapa na ovom području. Uvijek se znalo ko nas podržava i dočekuje i idemo tim nekim putem da što više vremena provedemo sa ljudima koji to vole” – priča Radan.  Bubanj nagovještava dolazak mačkara, a prate ga violina i pišća. Domaćin tada izlazi i daruje “mladu” ako ima novca, naravno.

“Svi čuju, svi znaju, onaj ko izađe, dobro je došao nama i mi njemu. Svi koji sjede u kući, neka sjede i dalje. Ove godine nas je malo manje zbog nekoliko smrtnih slučaja. Ove godine ćemo preskočiti Brda jer su tu bila dva smrta slučaja”- kaže on.

Na punktovima, mačkare dočekuje lokalno stanovništvo koje pred njih iznosi domaće suhomesnate proizvode, sir, krofne, rakiju.

Ove godine je bilo oko 20 učesnika koji su posjetili nekoliko punktova, odnosno sela. Ekipa je krenula od Društvenog doma u Par Selu te obišla dva punkta na Orašju.

Potom je uslijedio zajednički doručak u prostorijama Društvenog doma.

Poslije doručka, vesela povorka uputila se na punkt na Ravnoj Trešnji gdje su ih dočekali domaćini sa zakuskom.

Gostoprimstvo, veselje i dobro raspoloženje nije izostalo ni u Ilijašovićima.

I ove godine je bila veoma atraktivan doček mačkara u Gornjoj Maloj.

Gostoprimstvo nije uskratio ni svećenik Oliver Jerković koji je,također, počastio svoje vesele komšije, kao i Ivo Mišić u Dubravama.

Jedan od običaja je i da se mačkare iz Par Sela sastanu u Živinicama na ručku s mačkarama iz Gornjih Živinica, koje su, također, rijetka ekipa koja je opstala.

Nažalost, mačkare u Par Selu kao jedna od rijetkih ekipa koja se zadržala, ima sve stariju strukturu. Omladine nema zbog masovnog iseljavanja stanovništva. Ipak, nekoliko mlađih zainteresovano je da nastavi tradiciju pa makar morali dođi na taj dan iz Europe. Kakogod, u ovim teškim i tegobnim vremenima, jedan dan veselja dobro dođe svima.

“To nam treba. Zato se organizira i pokladno sijelo da malo sjedimo i uživamo. Nas čitav dan prati muzika i veselje”- zaključuje organizator.

Za organizaciju mačkara zaslužna je Lokalna grupa za razvoj Par Selo, odnosno, Udruga mladih Par Selo-Dubrave, Udruga žena “Snaga Timuna”, Osnovna škola “Pasci”, Udruženje penzionera, Savjet Mjesne zajednice Par Selo i Župa “Svete Ane”.

Foto album i video uskoro.

(Nataša Tadić)