FOTO: Pobožnost križnog puta u Drijenči – Spomen Kristove muke i ljubavi
Križni put u Drijenči više je od tradicionalne pobožnosti. To je susret – s Bogom, sa samim sobom i s drugima. To je hod koji ne traži mnogo riječi, ali govori snažnije od bilo kojeg govora. U zajedničkoj molitvi, u sabranosti pogleda uprtih u križ, osjeća se snaga zajedništva koje nosi i kad su koraci teški. Jer upravo u tim trenucima, u tihom hodu između postaja, čovjek postaje bliži Kristu, ali i onome pored sebe.
Pobožnost križnoga puta sastoji se od pripravne molitve, četrnaest molitvi koje prate svaku postaju te završne molitve. No ono što ovaj križni put u Drijenči čini posebnim nije samo struktura, nego duhovna dubina koju ostavlja u srcima onih koji ga prođu. Svaka postaja je prilika za osobno razmatranje, za pokoru, za zahvalu. U svakom izgovorenom stihu, u svakom pogledu prema križu, rađa se nova snaga, nova nada.
Drijenča, s tim svetim putem, postaje mjesto tihe obnove duše. U proljeće, kada se priroda budi i srca vjernika u ovom mjestu doživljavaju svojevrsno uskrsnuće. U jednostavnosti i ljepoti ovog križnog puta ogleda se cijeli smisao vjere – ljubav koja se daruje, patnja koja spašava i nada koja nikada ne umire.
U subotu, 5 travnja, u Drijenči je održan tradicionalni put križa, 19. po redu, na kojem redovito sudjeluje velik broj vjernika tuzlanskoga kraja. Put križa u Drijenči uvijek se održava prije 5. korizmene nedjelje, odnosno gluhe nedjelje koja dolazi prije nedjelje muke Gospodnje – Cvjetnice, a u vremenu koje pripada sredoposnoj nedjelji.
Iz Župe Breške do Drijenče pješačilo je devetero mladih i još četvero vjernika. Ovogodišnje korizmeno i molitveno okupljanje započelo je pokorničkim bogoslužjem u 10 i 30, nakon čega su vjernici imali prigodu za ispovijed. Put križa je počeo iza 11 sati. U župnoj crkvi svetog Ante Padovanskog pobožnost puta križa uvodnom je molitvom započeo fra Mijo Ljubos, potom su svećenici s pukom krenuli iz crkve i u procesiji izašli na cestu. Put križa je krenuo drjenačkom kalvarijom i zaustavio se kod prve postaje.
Procesija je završila, kao i uvijek, na 14. postaji koja se nalazi kraj samog groblja i kapele koja je posvećena sv. Marku evanđelisti u kojoj se održala sveta misa. Svetu misu predvodio je fra Željko Nikolić, gvardijan franjevačkog samostana u Tuzli. Govorio je o smislu čovjekova života na Zemlji.
“Samo zato što u čovjeku stanuje duh Božji ili duša, čovjek je živo i besmrtno biće. S dušom i tijelom dolazimo na ovaj svijet, ali mi nismo stvoreni za ovaj svijet. Naša domovina nije ovdje, bez obzira kako ona lijepa bila, naša je domovina na nebesima. Zato se čovjek ne smije previše zaljubiti u ovaj svijet jer stvari ovoga svijeta nikada nikoga nisu ni usrećile ni zadovoljile. Ljudi nažalost često cijene samo ono što godi našem tijelu, a za dušu većina ljudi zapravo i ne pita.“ propovjedao je fra Željko zaključivši da samo onaj tko uspije spasiti svoju dušu, da je taj uspio u životu.
Na kraju svete mise, župnik župe Drijenča, fra Franjo Martinović pozdravio je sve nazočne i pozvao sve na okrepu koju već tradicionalno pripremaju župljanke i župljani župe Drijenča koja je svake godine izvrsna i obilata.
Danijel Marković/HT Portal
Fotografije možete vidjeti klikom OVDJE!
Hrvatsku radiopostaju Soli možete slušati preko naše android aplikacije!
