FOTO: Borovica – Između Vareša i Kraljeve Sutjeske
Između Vareša i Kraljeve Sutjeske nalazi se selo Borovica. U izvornom području istoimene rječice prostire se skupina sela pod zajedničkim nazivom Borovica. Borovica ima osobne stare predfeudalne seoske općine. Nju karakterizira točno određeni teritorij, zajedničko ime, određene etničke osobine. Narodna nošnja je izvorna i tipična je samo za Borovicu. Šljakišta od rudarskih topionica, rudarska jama pod nazivom Kraljeva rupa u Borovici govore nam da je ovdje u 14. i 15. stoljeću eksploatirana bakrena, srebrna I željezna ruda. Dakle, riječ je o srednjovjekovnoj | rudarskoj općini koju je osnovala skupina rudara saskog podrijetla.
Višestoljetni period turske uprave doveo je do nestanka urbanističkih formi ovoga naselja, što je uvjetovalo nastanak arhaične forme naselja. Na lokalitetu zvanom “Požljeblje” u današnjoj Gornjoj Borovici stajala je kapela, koja datira od prije 500 godina. Vjerojatno je bila većih dimenzija jer je u ljetopisu označena kao crkva. Kapela pored povijesno memorijalnog značaja ima i veliki značaj za povijest umjetnosti Bosne i Hercegovine, jer se u njoj nalazila veoma vrijedna slika “Bezgriješno začeće” iz 1621. godine koju je uradio Stjepan Dragojlović, koji je autor i druge izuzetno vrijedne slike “Raspeće Kristovo” iz 1597. godine. Obje slike se nalaze u Muzejskoj zbirci samostana u Sutjesci I od strane povjesničara umjetnosti vrednovane su kao kulturno blago od posebnog značaja za kulturnu povijest naroda Bosne i Hercegovine.
Na slici “Bezgriješno začeće” Dragojlović je napravio zapis 1621. godine, gdje govori o sebi kao “majstoru oltara za novu kapelu u Borovici”. Na drugoj slici “Raspeće Kristovo” stoji zapis koji govori da je tu sliku uradio u svojoj 28. godini iz čega proizilazi da je rođen 1569. godine. Ovdje treba napomenuti da se u to vrijeme javlja i slikar Marko Skorojević, rodom iz Tešava kod Kraljeve Sutjeske. Na obje slike dominiraju figure u narodnim nošnjama za koje povjesničari umjetnosti tvrde da je to sam slikar Dragojlović. Na osnovu sadržaja zapisa na objema slikama vidi se da je Dragojlović i donator, tj. da je pored izrade slika te iste slike i darovao crkvi u Borovici. Nema podataka da je bio
svećeno lice, jer on to nigdje ne ističe. Rođen je u Borovici ili u Sutjesci. Zbog njegova značaja za povijest umjetnosti Bosne i Hercegovine Dragojlović će sigurno biti predmet daljih istraživanja okolnosti vezanih za rad i život ovoga slikara. O navedenim slikama pisao je fra Rafo Barišić u svom članku “Franjevački samostan i crkva u Sutjeskoj”. Prema njegovom mišljenju dovodi se u pitanje originalnost slike iz 1597. godine.
Najnovija stručna istraživanja na ovoj slici prilikom njene konzervacije govore da za to nema nikakvih razloga, osim ako nije u pitanju fra Rafina sumnja da jedan slikar iz naših krajeva može izvesti takvo vrijedno djelo. Spomenuta crkva u Gornjoj Borovici bila je prepravljena 1784. godine, tako da je tom prilikom zasvođena. Dekoracije unutrašnjosti crkve izveo je fra Pavao Tokmakčić, koji je rođen u Borovici. Dekoracije su izvedene tako da ne izgledaju kao nove od straha zbog turskih vlasti. U tome poslu mu je pomagao neki majstor Franjo Janjić, koji bi se mogao svrstati među naše najstarije restauratore.
Iste godine kraj crkve sagrađena je i veća kuća za vrijeme fra Grge Varešanina, tadašnjeg provincijala. Od tih građevina nema više ni traga, a na njihovom mjestu sagrađena je nova crkva odmah iza prvog svjetskog rata. Slike iz bivše kapele prenesene su već ranije u samostan, u Sutjesku. Prije nepunu godinu dana ova crkva kao i samo selo Borovica potpuno su spaljeni i porušeni, a stanovništvo izbjeglo. Crkva u Borovici je po crkvenom shematizmu bila župna crkva posvećena sv. Anti i predstavljala je omiljeno zavjetno svetište okolnih župa. Samo selo Borovica dalo je veliki broj katoličkih intelektualaca svih profila, od kojih je dobar broj svećenika i redovnika Katoličke crkve. Većina ih je stalno nastanjena u Zagrebu.
Mijo Franković
FOTO: Danijel Marković/HT portal
