POVIJEST U POKRETU 3: Razgovor s Branislavom Lukićem Lukom, koautorom projekta
Što je za vas „Povijest u pokretu“?
“Povijest nije nešto što smo ostavili iza sebe. Ona je u jeziku kojim govorimo, u prostoru kroz koji prolazimo, u odlukama koje donosimo i u onome što odlučimo sačuvati. Mirza Sitarević i ja kroz ovaj projekat pokušavamo prošlost izvesti iz knjiga i približiti je ljudima. Ne da bismo je ponavljali, nego da bismo se zapitali što danas radimo s njom.“
Zašto ste projekat povezali sa izložbom „Šta je ostalo od vremena?“
“Zato što se priča ne završava posljednjom scenom. Izložba Međunarodne likovne kolonije „Bistarac“ okuplja 41 autora i radove nastale tokom više godina. Svaki rad nosi svoj rukopis, ali i vrijeme u kojem je nastao. Danas ih gledamo iz drugačijeg vremena i s drugačijim iskustvom. Slika je ostala. Vrijeme oko nje nije.“
Što vam je najvažnije u ovom projektu?
“Da iza umjetničkog rada vidimo i čovjeka. Na Bistarcu nisu nastajale samo slike. Nastajali su razgovori, prijateljstva i odnosi koji su trajali i nakon kolonije. To se ne može uvijek pokazati na zidu, ali je dio vrijednosti koju smo stvorili. Za mene umjetnost nije samo ono što napravimo. Važno je i šta ostane među ljudima.“
Što očekujete od publike?
“Ne očekujem da se svi slože sa mnom, niti da odu kući s istim zaključkom. Umjetnost ne treba davati gotove odgovore umjesto nas. Treba nas natjerati da malo pažljivije pogledamo ono što često uzimamo zdravo za gotovo.
Ako nakon predstave i izložbe neko zastane i zapita se što je sačuvao, što je izgubio i što ostavlja iza sebe, onda smo napravili nešto što ima smisla.
Jer vrijeme prolazi. Pitanje je šta mi radimo s onim što nam ostavi.“
