FOTO: Magulica – mjesto ljepote i divnih ljudi i proslava svetog Antuna Padovanskog
Za spomendan svetoga Antuna Padovanskoga put nas je, po pozivu obitelji Lovrić, naveo u Magulicu. Od Tuzle, Živinica, Banovića prema Carevoj ćupriji skrenuli smo lijevo preko Krivaje i vozili se 15-ak minuta do crkve sv. Antuna u Magulici. Mjesto smješteno u prirodu kakvu Bog može čuvati samo za sebe u obroncima planine Konjuh, s netaknutom prirodom, najsvježijim zrakom, tihim vjetrom i vodom s nekoliko izvora, a na jednom od njih, mještani kazuju, ako se napijete ili umijete, vraćate se u Mangulicu. Tako će vjerojatno i s nama biti.
Upoznali smo se sa župnikom župe Vijaka fra Zvonkom Zečevićem koji je bio veoma radostan zbog našega dolaska u Magulicu, gdje nam je na kraju svete mise ponudio i prenoćište ukoliko želimo ostati.
Svetu misu, u prepunoj crkvi, predvodio je don Marko Lacić, župnik u Lovnici, uz koncelebraciju svećenika Ilije Matanovića, župnik iz Turića i župnika fra Zvonke Zečevića.
Na kraju svete mise župnik se zahvalio svima koji su došli na svetu misu, za one koji su se doprinjeli da proslava svetog Ante bude što ljepše. Od onih koji su kosili, koji su čistili crkveni prostor da crkva miriše Duhom svetim i ljiljanom svetoga Ante. Također, zahvalio se i svim dobročiniteljima da nakon svete mise imamo agape, tu su na prvom mjestu Maroševići, a i obitelji Selak, a najviše Nikolu Bartoloviću i njegovim sinovima.
Nakon svete mise, druženje se nastavilo u Domu uz okrepu i svirku vareških tamburaša.
O Magulici
Magulica, sveslavenska riječ magla, deminutiv maglica, magulica ili magulia, magulium ; lat. Pastirska koliba.
Magulica se prvi puta spominje 1469. godine zajedno sa selima Radičević i Blaška i to kao sela koja su se nalazi na području Nahija Pribić (Kamenica). Kamenica je područje koje je poznato od 1382. godine kao rudarsko područje i carina, koje se nalazilo na srednjem toku rijeke Krivaje pod planinom Konjuh i Sokol. Sela su pripadala kraljevskom posjedu, a povjerena na upravljanje vlastelinskom rodu Miloševića.
Godine 1604. iz popisa Bosanskog sandžaka za vrijeme sultana Ahmeda I. spominje se selo Magulica u Kamenskoj s 30 kuća. U tom spisu se također spominje i selo Radilovići koje je imalo 16 kuća, ali njegov lokalitet do danas nije poznat. Krajem turskog razdoblja , a početkom austrougarskog Kamensko i Magulica su činili posebnu seosku općinu. Pretpostavlja se da je Kamensko zadržalo ime nekadašnjeg distrikta Kamenica. U prvom popisu katoličkih obitelji fra Pave Dragičevića 1742. godina Kamensko koje je bilo u sastavu vareške župe brojalo je 6 kuća u kojima je živjelo 48 osoba. Taj broj se povećavao te je 1768. godine iznosio 68 osoba u 9 kuća, a 1813. godine 140 osoba u 22 katoličke kuće.
Nastankom župe Vijaka 1858. godine u Magulici su bila zabilježena slijedeća prezimena: Barić, Talić (doselili iz Rakitna), Lekić, Vidović, Babić (doselili s Husina), Selak, Kožljak, Lovrić-Vidić, Kokor, Riđić, Gorezo-Talić, Đogić.
Na žalost, svaki rat za sobom ostavlja duboke tragove u psihi ljudi, naročito je teško onima koji u ratu izgubiše svoje najmilije pa morahu zbog toga godinama šutjeti i ne smjehu ih javno ni oplakivat jer su poginuli na ”neprijateljskoj” strani.
U prvom svjetskom ratu iz Magulice je poginuo je Ivo Riđić Barić 20. kolovoza 1916. godine u 20. godini života.
U drugom svjetskom ratu Magulica je bila jedan od najdrastičnijih primjera besmislenog razaranja i ubijanja ljudi. Magulica je neposredno prije Drugog svjetskog rata brojila oko 300 stanovnika. Prve žrtve iz Magulice u Drugom svjetskom ratu pale su u zimu 1941. godine (Pero Lovrić i Tunjo Petrović) na Krivaji od ruke četnika.
28. lipnja 1943. godine u Magulicu dolaze partizani te nakon pljačke pale gotovo cijelo selo, ostalo je samo par kuća onih koji nisu mogli bježat. Nakon povlačenja partizana Hrvati iz Magulice se vraćaju te obnavljaju svoje razrušene i spaljene domove. Da bi ”osloboditelji” krajem 1944. ponovo zapalili kuće, ali ovaj put samo odabrane od narodnih ”neprijatelja”. Važno je napomenuti da su stanovnici Magulice pružali otpor sve do 1947. godine. Kada su partizani izdajom jednog mještana (u Magulici navodno znaju njegovo ime) opkolili i pobili iznad crkve u šumi trojicu mještana (Jozu Selaka, Ivu Mikolotiju, Blašku Bartolovića). Nakon toga su ljudi koji su bili optuženi za pomaganje ovoj trojici pobijenih maltretirani i premlaćivani. U tom zlostavljanju seljana naročito se isticao Zvonko Pogarčić iz Vareša.
Fotografije možete vidjeti klikom OVDJE!
Hrvatsku radiopostaju Soli možete slušati preko naše android aplikacije!
Viber grupi možete se pridružiti klikom OVDJE!
