O župi Komušina

Župa Komušina
Piše: Mr. sc. Juro Babić

Komušina spada u važnija naselja usorskog kraja u sjevernoj Bosni. Smještena je u srednjem toku rijeke Usore koja izvire ispod planine Oćauš i prolazi kroz Teslić, a ulijeva se u Bosnu kod Doboja. Kraj oko rijeke Usore i njezinih pritoka jednostavno se zove Usorom. Od 13. st. Usorom se nazivala i banovina. Naziv Komušina prvi put se spominje u pisanom obliku u prvoj polovici 17. stoljeća. Naime, biskup Jerolim Lučić, biskup Drivasta i apostolski vikar biskupija u Bosanskom Kraljevstvu (1634.-1639.), obavio je pastirski pohod i podijelio sakrament potvrde u župi Kuzmadanj koja je imala svoje sjedište u selu Komušini, 27.rujna 1637. To nipošto ne znači da Komušina i prije nije postojala pod tim imenom. Za vrijeme bosanske samostalnosti treba je tražiti u usorskoj banovini pod imenom Kuzmadanj. Za vrijeme turske vladavine pripadala je tešanjskoj nahiji, u vrijeme Austo-ugarske tešanjskom kotaru, a danas spada u općinu Teslić.

Prvi spomen župe Kuzmadanj nalazi se u popisu samostana i župa godine 1623. koje je objavio fra Bazilije Pandžić. Tada se spominje kao župa samostana Kraljeve Sutjeske. U drugom izvješću iz 1655. koje je biskup Maravić poslao u Rim, spominje se da je Kuzmadanj u distriktu sutješkog samostana. I biskup Nikola Olovčić-Ogramić piše u svom izvještaju iz 1675. da je osobno pohodio Kuzmadanj. U Bosni i Hercegovini tek u 17. st. postoje matice i to u Kraljevoj Sutjesci od 1648. do danas. Sačuvane komušanske matice teku od 1757. Na lijepo uvezanoj knjizi krštenih stoji: Liber baptizorum Parochiae Comussinae anno 1775. (knjiga krštenih župe Komušina god. 1775.). Popis katoličkog stanovništva u župi Komušina načinili su biskupi: Pavao Dragičević 1743. i Marijan Bogdanović 1768. Od 1637. imamo i popis župnika i kapelana na službi Kuzmadanja, a kasnije Komušine. Do 1900. god. župom su upravljali oci franjevci, a poslije dijecezanski svećenici (narod ih zove petrovci).

Svaki od ratova u 20. stoljeću ostavljali su posljedice u ovom kraju. Nakon prva dva svjetska rata, unatoč gubitaka, Komušina se oporavljala. Na svoj način je proživljavala ekonomsku krizu i ekonomsku emigraciju sedamdesetih godina 20. st. U Domovinskom ratu Komušina je do temelja razorena. Povratak je usporen. Sada se diže iz pepela. Sve je u Božjim rukama i Marijinom zagovoru.

Župne crkve u Komušini
Priredio: dr. sc. Ivo Balukčić

Prvi do sada poznati spomen župe Komušina koja se nekada zvala Kuzmadanje (Kusmadanie), nalazi se u popisu samostana i župa godine 1623.godine nekad pripisivan provincijalu Pavloviću. Fra Bazilije Pandžić je međutim tvrdi da je to djelo dvojice franjevaca bosanske provincije, fra Grge iz Neretve i fra Pave Papića Sarajlije. U ovom izvješću nema detaljnijih podataka o župi tako da se ne spominje ni crkva. Drugo izvješće nalazimo u kod biskupa Lučića: “Isto tako dana 27. rujna 1637 u mjestu Komušina u kojem nema crkve i spada pod samostan Banski Dvor (Sutjeska), a kršćanima dijeli sv. sakramenta fra Andrija Kovačić. Ovdje sam u tri navrata u župi koja se zove Kuzmadanjska, pod svetom misom obučen u biskupsko ruho u prisutnosti sedmorice fratara – ovdje mnogi starci rekoše da nikada biskupa nisu ni vidjeli – podijelio sam sakrament Sv. Potvrde muškim i ženskim vjernicima na broj 1454.”.

I u naredna dva izvješća ono iz 1655. biskupa fra Marijana Maravića u Rim, spominje se župa Kuzmadanj i ono iz 1675. fra Nikole Olovčića – Ogramića, koji je osobno je pohodio župu i našao župnika koji “po šumama i drugdje služi Misu”, nema spomena o crkvi. Iz ovog posljednjeg doznajemo da je župa imala 2050 vjernika od kojih biskup krizmao 1843.

Prva župna crkva u Komušini

Crkvu je započeo graditi Fra Dominik Ćurić rodom iz Borovice, bio je župnik u Komušini od 1855 do 1860. godine, a dovršiti će je fra Stjepan Jurić podrijetlom iz Donje Mahale, župa Tolisa, koji je župnik u Komušini bio od 1860. do 1862. godine. Fra Stjepan Marković rođen u Čanićima kod Tuzle, vodio je župu Komušina od 1876. do 1883. godine i započeo je graditi zvonik kojega će dovršiti fra Blaž Ikić koji je bio župnik Komušine od 1883. do 1888. Fra Mijo Riješnjak upravlja župom od 1888. do 1895. godine. Nabavlja kip Srca Isusova i krstionicu te obnavljačudotvornu sliku Gospe Kondžilske. Vlč. Josip Skalec, župnik u Komušini od 1902. do 1905. drugi je dijecezanski svećenik (u narodu zvani petrovci, prvi je Anto Šunjić župnikovao samo godinu dana 1901.) koji nakon ponovne uspostave redovite crkvene hijerarhije 1881. godine i dolaska za nadbiskupa u Sarajevo dr. Josipa Stadlera vodi župu Komušina. On u crkvu stavlja lijepu željeznu pričesnu ogradu, te nabavlja za crkvu harmonij. Vlč. Tadija Mihačević župnik od 1912 do 1939. godine, dograđuje niski zvonik župne crkve. Nakon što je Austrija pokupila po Bosni skoro sva zvona za izlijevanje ratnih topova za Prvi svjetski rat, on 1925. nabavlja novo zvono teško 700 kg. Daje izraditi lijepe crkve klupe kod ondašnjeg poznatog stolara Ernesta Wendla te dvije ispovjedaonice. Vlč. Stjepan Sokolović koji je bio župnik u Komušini od 1954. do 1967. obnovio je župnu crkvu, nabavio mramorni oltar i svetohranište. Crkvu je posvetio nadbiskup Marko Alaupović. Vlč. Zvnko Petrović, župnik od 1967. do 1978. potpuno obnavlja crkvu izvana i iznutra.

Sadašnja župna crkva

Novu crkvu u Komušini započeo je graditi 4. svibnja 1982. godine preč. Pero Pranjić. Blagoslov kamena temeljca obavio je nadbiskup Marko Jozinović 15. kolovoza 1982. godine. Crkvu su nastavili graditi vlč. Žarko Vujica i preč. Anto Meštrović, a nakon rata do kraja obnovio i uredio izvana i unutra vlč. Marko Mikić. Crkvu je posvetio dr. Pero Sudar, pomoćni vrhbosanski biskup. U crkvi sečuva ičasti Čudotvorna slika Bl. Dj. Marije na nebo uznesene – poznata pod nazivom slika Gospe Kondžilske. Vitraj iznad glavnog oltara u svetištu i postaje križnoga puta, počevši od Isusove molitve u Getsemanskom vrtu pa do Uskrsnuća izradio je bosansko-hercegovački umjetnik Anto Mamuša. Vrijedno je spomenuti i kip Srca Isusova koji ima svoju stogodišnju povijest. Što je za ove prilike ratnih stradanja značajan vremenski period.

Župski objekti
Piše: Anto Ćosić

Stara crkva, izgrađena na jednoj uzvišenoj koti imala je predivan položaj i pogled, ali je tlo nestabilno te je uzrokovalo popuštanje temelja. Crkva je izgrađena u tursko vrijeme (1860.) od lošeg materijala. Bila je malenih dimenzija te nije više mogla zadovoljiti pastoralne potrebe vjernika. Uz već dotrajalu i trošnu crkvu, sličnog stanja je bila i župna kuća kao i ostali popratni objekti te je doista postojala potreba za novom župnom kućom i crkvom. Na toj istoj lokaciji nije bilo moguća gradnja novih objekata, te je tražena nova lokacija. Od stare crkve očuvano je do danas je samo dio kamenog prezbiterija. Plan je zaštiti i urediti ostatke stare crkve i tu postaviti spomenik poginulim u Domovinskom ratu kao i svim ratnim žrtvama Komušine. To brdo će biti komušanska KALVARIJA. Uskoro će biti napravljen projekt kojega ćemo vam na našoj stranici pokazati i tražiti donatore za izgradnju. Taj projekt na lokaciji stare župne crkve će biti doista nešto predivno za cijelo ovo područje.

U vrijeme župnikovanja vlč. Pere Pranjića, započela je u svibnju 1982. god. izgradnja nove župne kuće i crkve u Komušini na lokaciji Šiljevača koja je ispod brežuljka stare župne kuće i crkve, a iste godine na sam blagdan V. Gospe bio je i blagoslov kamena temeljaca za novu crkvu. Ovu novu lijepu crkvu je projektirao ing. Jerko Bošnjak. U prosincu 1982 godine župu je preuzeo vlč. Žarko Vujica te nastavio s radovima na izgradnji i uređenju crkve. Pred Veliku Gospu 1983. župnik se preselio u novu župnu kuću koja još uvijek nije bila u potpunosti završena. U novoj crkvi je euharistija slavljena u početku u kripti crkve, a prvo euharistijsko slavlje u novoj crkvi bilo je 04. 12. 1988. godine. U kolovozu 1992. crkva je miniranjem zvonika stradala te je dugo vremena služila kao štala obližnjim srpskim stočarima. Istu sudbinu doživjela je i župna kuća. Zvonik stare crkve je također u ratu porušen. Budući su svi vjernici ove župe protjerani, povratak je dosta dugo bio potpuno onemogućen. Prvi svećenik, imenovan za upravitelja župe Komušina, koji je pokušao organizirati povratak bio je vlč. Pero Brkić 1998. Ubrzo je imenovan župnik vlč. Robert Ružić koji je župu preuzeo 17. 06. 1999. On se nastanio u župnoj kući u Komušini te nastojao oko materijalne obnove. S njim su stigli i prvi povratnici. Bilo je to teško i mučno vrijeme, ali zahvaljujući ovom mladom i hrabrom svećeniku, obnova je nezaustavljivo počela. Njega će naslijediti 28. 09. 2000. vlč. Marko Mikić koji će nastaviti s obnovom župne kuće, crkve i kapele na Kondžilu. Za vrijeme ovog župnika najvećim dijelom je obnovljena sadašnja crkva i župna kuća. Uz obnovljenu župnu kuću i crkvu izgrađeni su i novi toaleti za vjernike te garaže i pomoćne zgrade.

U crkvi od umjetnina za sada imamo: Čudotvornu Gospinu sliku – original, Malu Gospinu sliku koja je kopija velike i rad je umjetnika gosp. Ante Mamuše, Križni put – slike na platnu, rad gosp. Ante Mamuše, vitraj u prezbiteriju crkve s motivom Posljednje večere – rad gosp. Ante Mamuše.

Od vrijednih stvari župa posjeduje i stare matice:

Matice krštenih (rođenih)

U dva sveska starih matica nalaze se matice krštenih. Jedan je formata 23X16,5 cm i obuhvaća period od 18. 07. 1757. do 20. 03. 1776., te svezak 31,5 x 22,5 cm od 18. 03. 1798. do 17. 10. 1852. Upisi su vršeni velikom pažnjom i točnošću. Iz njih doznajemo ime djeteta i obitelj u kojoj se rodilo, ime oca, majke i kuma, odnosno kume, uvijek uz oznaku sela i nadnevka krštenja. Mnogo puta doznajemo iz kojega sela, odnosno kraja doselio otac ili majka ili kum djeteta.

Matice umrlih

Datiraju od 28. 07. 1757. do 20. 08. 1766. Ovdje su podaci najoskudniji. Ne upisuje župnik nikakvih pobližih oznaka pokojnika, ni čiji je sin, ni koliko godina je imao ni dana smrti.

Matice vjenčanih

Sadržane su u dvije knjige. Prva je uvezena kožom u knjigu formata 27,5 x 17 cm. Obuhvaća period od 29. 10. 1757. do 02. 02. 1766. Druga u lošem vezanom svesku formata 31,2 x 10,6 cm. Obuhvaća razdoblje od 3. 11. 1776. do 22. 02. 1805. U prvom svesku sve je pisano bosančicom.

Na brdu Kondžilu je obnovljena kapela i zvonik koji su u proteklom ratu stradali. Kuća za svećenike na Kondžilu je potpuno uništena i ona će zbog budućeg uređenja Svetišta biti uklonjena sa sadašnje lokacije i graditi će se na drugoj lokaciji. Donacijom Vlade Republike Hrvatske asfaltiran je put od Slatine do pod brdo Kondžilo u dužini od 3,5 km.

Župa ima 6 grobalja:

• Gaše
• Slatina
• Šiljevača
• Krš
• Jame
• Podkondžilo

Kapele u grobljima su u ratu sve uništene, ali su sada obnovljene. Groblja se nekoliko puta godišnje čiste.

Gornja Komušina

Zbog pastoralni potreba i velike udaljenosti vjernika G. Komušine od župne crkve, vlč. Pero Pranjić zakopao je temelje za crkvu u Gornjoj Komušini 24. 09. 1979. godine. Crkva sv. Petra i Pavla završena je 19. 10. 1980. i započeto je sa svetim misama. U početku je ova crkva bila filijala župe Komušina. 24. 10. 1982. u župu dolazi prvi župnik Gornje Komušine vlč. Ivan Mlikota. On se privremeno nastanio u vjeronaučnoj dvorani, a vrlo brzo će biti izgrađen i župni stan. U ratu je i župna kuća i crkva do temelja srušena. Za sada su očišćeni temelji crkve te izgrađena i pokrivena župna kuća koja još nije uređena. Čeka bolja vremena.

Župa Gornja Komušina ima dva groblja:

• Metaljka
• Kovačevine

U oba groblja kapelu su u ratu oštećene te su sada obnovljene. O ovoj župi za sada duhovno skrbi župnik iz Donje Komušine. Na prostor župe Gornje Komušine se za sada vratio malen broj vjernika te sa povratkom većeg broja vjernika i Gornja Komušina će dobiti vlastitog župnika.

Fotografije s 54. dana mladih Vrhbosanske nadbiskupije u Komušini možete vidjeti klikom OVDJE!
Hrvatsku radiopostaju Soli možete slušati preko naše android aplikacije!
Viber grupi možete se pridružiti klikom OVDJE!