79. obljetnica okrutnog ubojstva kapelana u Morančanima Emila Čondrića od strane partizana

U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,
Ljeti vječni vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.

Ivan Goran Kovačić

Emil-Stjepan Čondrić rodio se 28. kolovoza 1918. u Ograjini, župa Žepče. Bio je treće od jedanaestero djece u obitelji. Ono po čemu su ga svi prepoznavali bio je pramen bijele kose što je izrastao nakon opekline koju je nespretno zadobio. Završivši sjemenište u Travniku 1938. godine, Emil odlazi na studij bogoslovije u Sarajevo. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je  29.6.1942. u Sarajevu. Iste godine, 5. srpnja, slavio je mladu misu u Žepču. Bio je prvo kapelan u Modriči, a potom kapelan župniku Starčeviću u Morančanima kraj Tuzle (12.9.1943.). Nakon što su partizani zatvorili župnika Starčevića, Emilu su zaprijetili da i njega isto čeka, ali on je pobjegao u šumu. Emilova rodbina tek je 1950. godine doznala za njegovu smrt. Ne znajući gdje je pokopan, Emilov brevijar i sliku Srca Isusova pokopali su u grob njegove majke. Brat Zvonimir, koji je slučajno bio u Carevoj Ćupriji, sreo je Matu Matijevića koji mu je rekao da je bio u skupini koja je bježala iz Tuzle. Prije nego što je Emil nestao, Matijević je od njega primio ceduljicu na kojoj je pisalo: “Morao sam otići.” Rodbina je od fra Joze Filipovića doznala da je Emil zakopan u selu Brgule iznad Vareša. Partizani su ga mučki ubili 08.08.1945. u 27. godini života sa još dvije sestre i nekolicine katolika civila. Kasnije se doznalo da je zakopan u selu Brgule iznad Vareša. Imao je  još brata svećenika Ivana blizanca, kojega je JNA osudila na smrt i strijeljala. Treći brat im je dugo godina bio svećenik i poslije rata služio na mnogim mjestima. 

Župnik župe Jelaške saznao je kako je završio životni put vlč. Emila. Pokojni Anto Matičević iz Careve Ćuprije mu je u nekoliko navrata pričao o tome. Prema njegovim riječima, neki Jurica Divković je bio vodič vlč. Emilu i dvjema časnim sestrama iz Morančana prema Vijaci i planini Zvijezdi. Uz put im se pridružuje Barbara Likić iz Przića, udata za Antinog brata, koja je bila u visokom stupnju trudnoće. Prije likvidacije vlč. Emil je dva dana služio misu u nekoj kolibi – pećini, sto je posvjedočila jedna tada trinaestogodišnja djevojčica Anđa iz Očevije, koja je također bila nazočna. Otprilike tjedan dana prije Velike Gospe pripadnici KNOJ-a, odnosno partizani ih sustižu, a postoje indicije da im je netko iz Morančana ili s Husina dojavio kuda su otišli vlč. Emil i ostali. Odvode ih u selo Brgule kod Vareša i strijeljaju. Mještani tog sela su ih pokopali i dugo poslije Drugog svjetskog rata su ograđivali njihov zajednički grob. Sve do ovoga posljednjeg rata, kada su se stanovnici iz Brgula kod Vareša većinom raselili, a grobištu vlč. Emila i ostalih se izgubio trag.

 Postoji i još jedna verzija gdje je župnik župe Dragunja Marinko Mrkonjić ustvrdio da je saznao da s vlč. Emilom su otišle rođene sestre pod prezimenom Mali (Maly), s Husina, očeve sestre (tetke). A već pomenutu Barbaru je rodbina drugu večer iskopala iz tog zajedničkog grobišta i sahranila na mjesnom groblju u Przićima. Nigdje ne postoje podatci da je vlč. Emil Čondrić bio za nešto optužen ili da je učinio kakvo zlodjelo. Najveća i jedina krivnja mu je bila ta što je u to vrijeme u ovom kraju bio Hrvat, katolik, mladi svećenik… i zato ga je trebalo (s)maknuti!

Vlč. Emila i sumučenike su ubili partizani (jedinice KNOJ-a) 8. kolovoza 1945. godine na planini Zvijezdi, u mjestu Brgule kod Vareša, strijeljanjem bez suda. S njim su tada ubijene Anka i Božana Maly, rođene sestre sa Husina, Jurica Divković, Barbara Matičević r. Likić (trudnica), te još jedna nepoznata osoba. Vlč. Emil je bio kapelan u Morančanima od 1943. godine., a u Matici krštenih je posljednja zabilješka od 23. svibnja 1945., kada je krstio 212. dijete, od kako je došao za kapelana. Ne zna im se za grob, sprovoda nisu imali.

Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna neka im svijetli.

 Počivali u miru Božjem. Amen

Podaci uzeti iz knjige don Ante Bakovica: HRVATSKI MARTIROLOGIJ XX. STOLJECA, Zagreb 2007.