4. Rujna – sveti Mojsije
Danas, 4 rujna, je spomendan svetog Mojsije, ili na hebrejskom Moše.
Bio je židovski vjerski vođa, prorok, osloboditelj, posrednik, zakonodavac, zagovornik, pisac i svećenik, živio je vjerojatno u XIII. stoljeću prije Krista.
Bio je pripadnik Levijevog plemena, rođen je u Egiptu od židovskih roditelja. Svi znamo priču o Mosije u košari, odgojen i odrastao na egipatskom dvoru.
Bojeći se množenja Izraelaca u Egiptu, faraon, možda Ramzes II., naredi da se pobiju sva muška novorođenčad. Mojsijeva majka načini košaricu od papirusove trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i položi ga u trstiku na obali Rijeke Nila. Faraonova kći i njezine sluškinje prepoznaše ga kao malog Izraelca. Tako je i dobio me – Mojsije znači na starom hebrejskom: “Iz vode izvađen”.
Mojsijeva sestra, koja je sve to promatrala, kaže faraonovoj kćeri da će joj potražiti dojilju među Hebrejkama da joj doji dijete. Faraonova kći pristade i tako Mojsije bude vraćen majci.
Njegova majka postade mu dadilja i on odrasta u izraelskom domu. Kasnije je doveden na faraonov dvor. U povijesti Mojsije je izuzetno zanimljiv zbog samih početaka povijesti Izraela. Mojsije je pisac 5 biblijskih knjiga (Postanak, Izlazak, Levitski Zakonik, Brojevi i Ponovljeni Zakon). Prvih pet knjiga u Bibliji se nazivaju Mojsijevo Petoknjižje ili Tora. Židovi i danas poštuju Petoknjižje. Sadržaj Mojsijevih knjiga počinje od samog stvaranja svijeta i prva knjiga je napisana 1513. pr. n. e. u pustoši. Mojsiju posvoji faraonova kći.
Jednom zgodom na dvoru faraon u šali metne svoju krunu Mojsiju na glavu, ali je on odmah zbaci i izgazi nogama. To dvorani shvate kao kobni predznak da će Mojsije zbaciti faraona. Da ga iskušaju, donesoše mu dvije zdjele, jednu punu žeravice, a drugu trešanja, ili, po drugoj verziji, prsten optočen rubinima. Mojsije, koga je vodio anđeo, uzme žeravice, stavi je u usta i opeče se. Time dokaže da u njemu nema nikakve izdajničke nakane. To je kasnija hebrejska legenda, kojoj je, vjerojatno, bila svrha da objasni očitu Mojsijevu govornu manu: “Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak”
Sukobio se s Egipćanima zbog njihovog okrutnog postupanja prema Izraelcima pa je pobjegao u pustinju. Uputio se u Midiju gdje se oženio Jetrinom kćeri Ziporom. Nakon Gospodinove objave kraj gorućeg grma, vratio se u Egipat i prisilio faraona, deset egipatskih zala, da oslobodi Izraelce iz ropstva. Bio je osnivač židovske religije, najveći prorok Izraela i legendarni junak oslobodilačke borbe Izraelaca u Egiptu. Predvodio je svoj narod na putu preko Crvenog mora, s bratom Aronom, četrdeset godina kroz Sinajsku pustinju do granica Kanaana. Bio je zakonodavac koji je na brdu Sinaju od Gospodina primio dvije kamene ploče Zakona, Deset zapovijedi.
Mojsije ih je objavio narodu kao osnovni zakon, utemeljen na savezu između Jahvea i Izraela. Nije ušao s narodom u Obećanu zemlju, Kanaan, umro je na brdu Nebo i pokopan u dolini Moaba.
Mojsije je pralik Krista, posrednika novog i boljeg saveza, otkupitelja koji svojom žrtvom oslobađa od grijeha one koji su kršteni u njegovo ime. Različite predaje o Mojsiju, njegovom rođenju i mladosti na faraonovom dvoru, progonstvu, povratku u Egipat, oslobođenju i putu do Palestine, dopunjuju se i isprepleću u prvih pet biblijskih knjiga, koje se i nazivaju Mojsijevo Petoknjižje. Većina bibličara i suvremenih povjesničara smatra Mojsija povijesnom ličnošću, premda je politički, socijalni i kulturni razvoj izraelskog naroda djelo naraštaja, a ne jednog čovjeka.
Omiljena je osoba književnog stvaranja i apokrifa. Često je prikazivan u likovnim umjetnostima, Michelangelo, Rafael, Giorgione, Rembrandt, Botticelli, i Tintoretto. U književnosti od Victor Hugo, Alfred de Vigny, George Eliot, Thomas Mann, i Silvije Strahmir Kranjčević. I u glazbi Gioachino Rossini i Anton Rubinstein.
A najpoznatiji prikaz Mojsijeva života je u filmu Deset zapovijedi iz 1956. od Cecila B. DeMillea a glumi ga Charlton Heston.
